FOTO: Varunska motika va Veprincu ili Motika Velog Jože(ta)

Veli Jože donosi Veprincu najveću motiku, skupa s pripadajućom divovskom ručkom, koju su naši krajevi ikada imali prilike vidjeti.
Veprinac – Ovog petka u Galeriji Varuna, održano je otvorenje izložbe pod nazivom Motika Velog Jože(ta), autora Refika Fiko Salijija. Autor je na izložbi izložio skulpture od motika koje se više ne koriste, kao i najveću motiku – “Motika Velog Jožeta”
U prepunoj galeriji i u ugodnom društvu prisutnih autor je pripremio gastro delicija i posebnu rakiju sa zlatnim listićima.

– Prepoznavši ambijentalnu vrijednost toposa drevnog Veprinca kao pravog mjesta za izložbu Fikotove Motike, odnosno za skulptorsku izložbu od više čovjekolikih ”motika“ iz radionice Refika Fika Salijija, nedavno osnovana Galerija Varuna (otvorena u siječnju ove godine izložbom i performansom Post mortem – High Fashion Tajči Čekade) nastavlja vlastito djelovanje, a Veli Jože donosi Veprincu najveću motiku, skupa s pripadajućom divovskom ručkom, koju su naši krajevi ikada imali prilike vidjeti, napisao je Branko Cerovac u knjižici koja prati izložbu.
Refik Saliji Fiko rođen je 1952. godine u Makedoniji, a djeluje i živi u Poreču. Ljubav prema Istri, njenim autohtonim tradicijskim i kulturnim vrijednostima te prirodnom obilju, djetinje emotivno i istraživački je pretočio u vlastitu djelatnost, prvo kolekcionarski a zatim i kao stvaratelj. Sakupljanjem starog namještaja i alatki nekoć korištenih u svakodnevnom životu, Fiko pomalo počinje da ih spaja u različite likove, posebno životinja vezanih uz ovo podneblje. Time postaje jedan od značajnijih predstavnika prapovijesne umjetničke struje s izvorištem u bestijarijima, fenomenologiji domaće povijesne baštine te sakralne i svjetovne arhitektonike koju reciklira i pretvara u neki novi vlastiti izraz. Refik Saliji Fiko je sudjelovao na mnogobrojnim likovnim manifestacijama kao mecena i stvaratelj te višestruko nagrađivan na pretežito ex tempore manifestacijama.
[nggallery id=97]
Više o izložbi pročitajte u nastavku teksta autora Branka Cerovca. .
Varunska motika va Veprincu ili Motika Velog Jože(ta)
Motika je jedno od drevnih zemljoradničkih, ”seljačkih“, ”sjedilačkih“ oruđa koje za istarskog težaka ima mitsko, kultno, „magično“ značenje kao što je figura Velog Jožeta postala modernom, ”supermenskom“ prefiguracijom mitova o Antroposu i junaku – osloboditelju odnosno Heroju Rada ( prilagodba ”proleterskoj revoluciji“ i socijalističkom kultu Radnika – i – Seljaka koji je ”baza“, tlo, temelj ”rušenja Kapitalizma“ i socijalističkog probražaja ”sela“, u slučaju Velog Jožeta ). Drvo, drška motike, izraslo je iz utrobe majke Zemlje kao i željezna rudača koja je zahvaljujući umijeću Kovača – Alkemičara – Artifexa kakav je naš samouki umjetnik Refik Fiko Saliji vatrom i kovanjem, radom (”delanjem“, rekli bi težaci) pročišćena, oplemenjena i pretvorena prvo u arhetipsko željezno oruđe karakterističnog oblika, a potom od ”ready – made“ objekta simbolički sublimirana i prenešena iz domene profanog, ekonomskog rada, kmetske ”tlake“ u uzvišenu estetsku, artističku domenu Umjetnosti, objekta duhovne percepcije i kontemplacije o antropomorfnoj superstrukturi mita i ”imaga“ Nad-Motike. Jer Motika Velog Jožeta nije obična motika, a oslobođena od ručke, drške, lišena je uobičajene funkcije alata za kopanje i uzdignuta na razinu željezne skulpture, skulptorske grupe ( koja bi bila ”skupni portret“ kad ne bi bila apersonalna, ”anonimna“ ), elementarno obličje Čovjeka, ponekad i neke životinje, recimo Koze, Jarca, također iskonskih figura, jako ”domaćih“ u Istri, s tijelom i glavom, ali ”bez lica“, s otvorenim pogledom ”ušica“ na željeznom dijelu motike. Kad se radi o Salijijevoj ”osobnoj mitologiji“, poetici i metodologiji aktivne imaginacije i kreiranja skulptorskog djela – često bez preinaka nađenog artefakta ili uz diskretne, neznatne zahvate u materijal, formu i značenje, ali jednako često uz veoma radikalne stvaralačke zahvate i kombinacije u aranžmanu / konstrukciji skulptorske cjeline – valja referirati i na činjenicu da je „primitivna“, prvobitna umjetnost raznih naroda svojedobno izvršila jak i važan utjecaj na početke modernističke, avangardne skulpture, šire. ”plastičkih umjetnosti“, kao i razvijene „klasične“ umjetnosti afričkih, azijskih, američkih ( ”predkolumbovskih“), a i ”praeuropskih“ pretpovijesnih i povijesnih ”prastanovnika“ ( od kubista, Picassoa i inih, do Henryja Moorea, DADA – ista, nadrealista i neodadaista sve do suvremenih sljedbenika koji poput Refika S. kombiniraju razne paradigme i postupke u vlastitoj inačici uzornih postupaka baštinjenih od paleolita do danas ).

Istra i Liburnija su pravi rudnik za paleoindustrijsku inspiraciju, dovoljno je da uputimo na veprinačko razdoblje ”klasičnog“ Mirka Zrinšćaka iz 80-ih godina ( REX SOLIA – Centar Multimedijalnih Istraživanja Veprinac), na relativno srodne radove i preokupacije Vladimira Dodiga Trokuta, Dalibora Laginje, Damira Stojnića, a i nekih ”postenformelnih“ bardova domaće skulpture poput Belizara Bahorića. No u Fiko – slučaju ipak je najzanimljivije istaknuti da je njegov rad pred više godina zainteresirao upravo velikog preteču i otkrivača talenata – V.D. Trokuta, čijim posredstvom je svojedobno postavljena izložba Fikovih radova u metalu u post-rudničkom kompleksu Lamparne (Podlabin), da bismo ga potom u nekoliko navrata predstavili i u suorganizaciji s riječkim MMC-om ( K.U.N.S., Galerija OK ). Kruna te suradnje bila je postavljanje monumentalne Motike Velog Jožeta pred Ex – Pogonom Jedinstvo u Zagrebu, u sklopu programa prezentacije djelovanja MMC-a ( od 1997. nadalje ). Prepoznavši ambijentalnu vrijednost toposa drevnog Veprinca kao pravog mjesta za izložbu Fikotove Motike odnosno za skulptorsku izložbu od više čovjekolikih ”motika“ iz radionice Refika Fika Salijija, nedavno osnovana Galerija Varuna (otvorena u siječnju ove godine izložbom i performansom Post mortem – High Fashion Tajči Čekade ) nastavlja vlastito djelovanje, a Veli Jože donosi Veprincu najveću motiku, skupa s pripadajućom divovskom ručkom, koju su naši krajevi ikada imali prilike vidjeti! A ta bi Nad – Motika doduše MOGLA biti i funkcionalna, ali samo za nekog Super – Istrijana, stasitog i jakog poput Velog Jožeta koji bi bio dorastao tom radnom zadatku. Taj bi mogao raditi i sa slavnom Zidarskom Žlicom, Mjera B ( Trowel, Scale B, 1971 ) američkog skulptora švedskog porijekla Claesa Oldenburga.

Ivan Mellor / Liburnija.net
Foto: Giulio Bonačić

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net