FOTO/VIDEO U galeriji Laurus otvorena izložba studenta završne godine Likovne pedagogije @ Lovran

Nikola Cvjetović 5 years ago Kronika

– Pitanje iz naslova izložbe Od kuda dolazimo? Što smo? Kamo idemo? pitanje je jedne generacije studenata čiji se odgovor odnosi i naznačuje likovnim djelima, odnosno oblikovnim idejama i procesualnim karakterom radova. Značenje pojedinih djela utoliko ne treba tražiti u konačnoj pojavnosti predmeta, već ga treba promotriti u kontekstu nastanka radova, gdje su konceptualna i istraživanjima u mediju određena propitivanjem osobnih pogleda na svijet i umjetnost, istaknula je Nadežda Elezović, u katalogu koji prati izložbu.

Lovran – Izložba studenta završne godine Likovne pedagogije, Akademije primijenjenih umjetnosti, pod mentorstvom kiparice i docentice Darije Žmak Kunić, otvorena je sinoć u galeriji Laurus. Tom prilikom predstavili su se studenti Lora Prodanović, Ivona Habijanec, Gloria Arapović, Erika Močibob, Lucija Granić i Ivan Botički. Kako je istaknula Nadežda Elezović, autorica kataloga koja je ujedno u Laurusu i predstavila studente i njihove radove, naslov izložbe izveden je iz naslova slavne enigmatske slike Paula Gauguina.

– Platno, koje se u literaturi smatra autorovim osobnim slikarskim manifestom, odnosno djelo izrazitog kolorizma s brojnim figurama smještenima unutar morskog i vulkanskog pejzaža Tahitija, autor je naslikao 1897. godine, neposredno pred svoju smrt, znakovito ga naslovivši Od kuda dolazimo? Što smo? Kamo idemo? Referenca na Gauguinov simbolizam ovdje je posuđena, ne kako bi označila programatski slikarski credo i utopistički ideal jedinstva umjetnosti i prirode, te ljudskog i božanskog, već kako bi simbolično naznačila osobnu dilemu mladih ljudi koji tek trebaju zakoračiti na svoj umjetnički i profesionalni put. Studentice Lucija Granić, Erika Močibob, Gloria Arapović, Ivona Habijanec, Lora Prodanović te student Ivan Botički, predstavljaju se djelima iz područja kiparstva, izlažući ponajprije objekte te instalacije kojima ukazuju na svoje trenutne formalne, estetske, konceptualne okupacije i interese. Odnosno, cilj nije prezentacija zatvorenih djela, već onih eksponata u kojima se zrcali likovna misao razvijana tijekom studentske godine i kiparskog kolegija. Tako forma izložaka inicira prezentaciju oblikovnih i estetskih ideja kao odraza formiranja vitalnih i individualnih izraza u mediju kiparstva. Objekti Erike Močibob naslovljeni Razbijeno / sakupljam / čuvam, izdvojeni su segmenti procesualnog rada kao forme umjetničkog djelovanja. Pri čemu autorica ne prezentira zatvorena i završena djela, već fragmente stvaralačkog procesa kojeg permanentno razvija; razbijeni fragmenti ranijeg procesa rada ne odbacuju se, već pomno sakupljaju, zajedno s brojnim primjercima kreacije prirode, te čuvaju uz konstantno determiniranje, promatranje, izmještanje te preslagivanje u moguće klasificirajuće rasporede. U konačnici, izloženi objekti svojom formom upućuju na postupke arhiviranja, te podsjećaju na entomološke zbirke u kutijama gdje se primjerci prezentiraju pričvršćeni iglicama za podlogu. Ovdje je pak riječ o arhiviranim krhotinama nekog ranijeg rada, preciznije, fragmentima nastalih uslijed procesa lijevanja gline. Krhotine u sebi sadrže iskustvo postupka rada u materiji, kao i iskustvo izmjene stanja, dok su vizualno prezentirane statičnim objektom, koji priziva kontinuiranu radnju koja mu prethodi. Slični koncept autorica razvija i u kolažiranom objektu iz papira Nakupina / crnilo / kretnja, pri čemu su fragmenti objekta nastali namjernom intencijom i uslojavanjem, u cilju formiranja pokrenute reljefne strukture objekta. Lucija Granić izlaže objekte kojima upućuje na osobni interes bavljenja različitim materijalima što aplikacijom na pozadinu izazivaju različite efekte, naglašenog scenskog karaktera. Polazište rada su objekti maski iz gline na kojima se postupkom aplikacije materijala i boje otvaraju mogućnosti istraživanja brojnih efekata što ih izazivaju kolorističke sekvence, taktilnost različitih tkanina ili materije, poput katrana i same gline. Lora Prodanović izlaže objekte, naglašenih biomorfnih i florealnih formi, izvedene iz oblika sirove i ne tretirane industrijski proizvedene pašte. Objekti upućuju na autoričino bavljenje oblikovanjem, posebice oblikovanja modularnih fragmenata u veće prostorne cjeline. Ručno izrađeni objekti iz pašte Lore Prodanović, usprkos jednostavnosti izvedbe, u sebi sadrže sve postavke postmodernističke skulpture, objedinjujući kolažne i montažne postupke, dok izgledom upućuju na postupke simulacije skulpturalnog mimezisa. Objekti nemaju svoj naziv kojim bi se ukazalo na konotativno ili narativno značenje djela, već se njihovo značenje dodatno definira interpretacijom i recepcijom promatrača, napisala je Nadežda Elezović, u katalogu koji prati izložbu.

Gloria Arapović izlaže oblutke iz gipsa, prostorno raspoređene u instalacije, čime se naglašava formalno istraživanje međuovisnosti i suodnosa oblutaka. Osnovna premisa počiva na igri oblih oblika, pri čemu vizualni govor, kao i prostorni raspored, upućuju na kiparsko bavljenje prostornim odnosima zbijene mase, eventualnim teksturalnim promjenama na površinama, kao i na bavljenje transformacijama oblika, nastalih uslijed kreiranja cjeline prostorne instalacije u koju su postavljeni. Riječ je o radovima kojima se procesualno istražuje neki budući konkretni formalni raspored, mogući drugačiji ambijentalni postav ili nova kombinacija s nekiparskim ostvarenjima. Ivona Habijanec izlaže više objekata i instalacija koji, različitim konceptima, temama te načinima izvedbe, ukazuju na široki raspon umjetničkih interesa autorice. Među eksponatima se posebnošću izvedbe izdvajaju slike-objekti napravljeni iz voska. Riječ je o suptilnim radovima čiju ambijentalnu kvalitetu kreira kako narav materijala voska, tako i crtež u crnom tušu, zarobljen u vosku, dok se efekt višeslojnosti i dematerijalizacije objekta postiže transpiracijom posredstvom svjetla. Uz voštane pejzaže Ivona Habijanec izlaže instalaciju sačinjenu od bočica parfema, među kojima uz prazne staklene bočice izaže i one keramičke, odnosno „presvučene“ u materiju pečene gline. Eksponate izlaže u formi muzejskih izložbenih artefakata, sve uz pripadajuće legende kojima se upućuje, kako na dataciju korištenja parfema, tako i na njihova nekadašnja eterična svojstva, transponirana u sjećanjima autorice. Keramika je materijal koji Habijanec koristi i u instalaciji sačinjenoj od više desetaka torza ljudskih figura, koje smješta u neočekivane prostorne ambijente. Osim u formi skulpture, autorica se predstavlja i video radom naslovljenim Jednom kad sam bila mala, uz koji izlaže i skulpturalno izveden stisak ruku, povezujući kiparska i nekiparska ostvarenja u cjelinu sadržajno objedinjenu temom obitelji. Ivan Botički izlaže dva djela; instalaciju Ritual, te višeslojno, simboličko djelo naslovljeno Magnum Opus. Instalaciju Ritual čini vertikalno postolje izvedeno od naslaganih modnih časopisa za žene, na kojem je postavljena staklenka s medom, nož te kruh u formi paleolitske skulpture Venere iz Willendorfa, implicirajući konzumerističku kulturu i ritual ljepote u današnjem, potrošačkom društvu. Instalacija Magnum Opus, kako je sugerirano nazivom, oslanja se na tradiciju umjetnosti koja je, počevši s modernim apstraktnim slikarstvom te kontinuitetom u pojedinim ostvarenjima neoavangarde, težila sintezi umjetnosti i življenja, oslanjajući se na mistička učenja heterodoksnih duhovnih sistema i praksi, poput alkemije, hermetizma, šamanizma i drugih. Pri čemu su formalistička svojstva djela povezana s intuitivnom i kontemplativnom sferom, dok se značenje djela otkriva na razni analogije i simbolike. U tom smislu, razumijevanje djela počiva ne na razini racionalnog, već na poznavanju temeljnih postavki duhovnog sistema na koje se djelo poziva. U svojoj višeslojnoj instalaciji Ivan Botički značenje alkemijske simbolike, dano kolorističkim elementima crnog, bijelog, žutog (zlatnog) i crvenog kolorita, te posredstvom organskih materijala poput brašna, meda, mlijeka, soli, ali i temeljnog kiparskog materijala poput kamena, drva, pijeska, tuša, gipsa, postavlja na osobnom petogodišnjem iskustvu boravka na Akademiji, uz simbolizam daljnjih mogućnosti na osobnom, profesionalnom i umjetničkom putu. Pitanje iz naslova izložbe Od kuda dolazimo? Što smo? Kamo idemo? pitanje je jedne generacije studenata čiji se odgovor odnosi i naznačuje likovnim djelima, odnosno oblikovnim idejama i procesualnim karakterom radova. Značenje pojedinih djela utoliko ne treba tražiti u konačnoj pojavnosti predmeta, već ga treba promotriti u kontekstu nastanka radova, gdje su konceptualna i istraživanjima u mediju određena propitivanjem osobnih pogleda na svijet i umjetnost, istaknula je Nadežda Elezović, u katalogu koji prati izložbu.

Izložba je realizirana i sufinancirana u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci  i Općinom Lovran te je dio  programskog pravca 27 susjedstva (susjedstvo Kampus) EPK Rijeka 2020. Ujedno ovo je prva u nizu izložbi koje će se u ovoj godini održati u Galeriji Laurus, kao dio umjetničkog programa galerije koji vodi Umjetnička organizacija P.A.L.

 

 

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net