Tekst iz arhive. Stranice su u međuvremenu redizajnirane!

FOTO: Znanstveni skup “Lovran u riječi, riječ u Lovranu”

Lovran - Ovogodišnji znanstveni skup Katedre Čakavskog sabora Lovran nosi naslov "Lovran u riječi, riječ u Lovranu". Već sam naziv skupa ukazuje na to da će se znanstvenici ove godine više baviti jezičnom problematikom, koja je, iskreno govoreći, do sada desetljećima bila zapostavljena. Stoga raduje izvrstan odaziv stručnjaka i izvrstan prijedlog njihovih tema.

Kako je ovo godina u kojoj valja obilježiti i pedeset godina od smrti Viktora Cara Emina, skup će početi s predavanjem Sanje Tadić Šokac "O Danuncijadi Viktora Cara Emina". Bolje ova znanstvenica nije mogla odabrati, nego govoriti o svima nam dragom barba Viktoru, kako su ga njegovi bližnji za života nazivali. Stoga posebno raduje svaka riječ izgovorena u spomen na autora i njegove povijesne romane, osobito usporedba s djelima njegovih prethodnika i suvremenika.

"Jezik pisama iz Lovrana u Spinčićevoj ostavštini" tema je izlaganja Alexander Hoyta. Spinčićeva ostavština, poznatog nam Kastavca, svećenika, političara i povjesničara, doista je bogata, a čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Između nekoliko tisuća pisama iz cijele Austro-Ugarske, Markgrofovije Istre i kvarnerskih otoka, Hoyt je izdvojio ona koja su pisana iz Lovrana i na tome mu posebna hvala. Dvije znanstvenice: Mirjana Crnić Novosel i Ivana Nežić odabrale su za svoje predavanje dvije suvremene književnice lovranskog kraja i analizu idioma kojima se služe Marija Janjetić Aničić u svojim proznim zbirkama i Milica Tuševljak u svojim pjesničkim zbirkama. Bit će zanimljivo čuti i doznati nešto više o lovranskoj čakavštini koja je dio sjeveroistočnog poddijalekta ekavskog čakavskog dijalekta.

URANJANJE U PROŠLOST

"Jedan šaljivi tekst o Lovrancima" koji je pred više od sto godina zabilježio Josip Ribarić, a objavili su ga kasnije Petar Šimunović i Reinhold Olesch u trećem svesku "Čakavisch-Deutsches Laxicona" 1983. godine, privukao je pažnju Jasne Vince, koja je od relativno kratkog i šaljivog teksta pripremila predavanje koje sa zanimanjem očekujemo.

Još dublje u prošlost uronio je Mateo Žagar. On će govoriti o važnosti i posebnosti triju glagoljskih abecedarija iz 15. stoljeća koji su ugrebani u zidne slike lovranske župne crkve Sv. Jurja. Predočit će njihove tipičnosti i posebnosti u odnosu na druge pronađene abecedarije u Istri. Iako se radi o minijaturnim zapisima, oni stručnjacima otkrivaju svoj posebni govor. Stoga nas zanima što su "Lovranski glagoljski abecedariji prema ostalima glagoljskima" otkrili ovom autoru. Razdoblje 15. i 16. stoljeća zanima i Markusa Leidecka, koji u urbarima kao osnovnim aktima pojedinog vlastelinstva vidi izvor za proučavanje društvene, političke i etničke povijesti, ali i lingvističke, osobito u sačuvanim urbarima Pazinske grofovije iz 1498., 1571., 1573. i 1597. godine. Naziv njegovog predavanja je "Onimija Lovranštine u urbarima Pazinske grofovije iz 15. i 16. stoljeća." Čak sedam autora opredijelilo se za istraživanje jezika koje sadrži "Kvaderna kapitula lovranskoga", čiji je faksimil priredio Damir Viškanić. Danas bi on bio veoma zadovoljan da vidi koliko je zanimanje pobudila njegova knjiga. Sanji Holjevac i Anastaziji Vlastelić "Kvaderna" je poslužila kao izvor za istraživanje hrvatske jezične povijesti iako je ova knjiga zbirka različitih isprava koje su nastale u Lovranu između 15. i 18. stoljeća, pisanih na glagoljici i hrvatskim jezikom te latinicom i talijanskim je-zikom, a zanimljivo će biti čuti koliko u tim zapisima ima i lovranske čakavštine. Tanja Kuštović u temi "Prilozi u Kvaderni kapitula lovranskoga" želi analizom priloga vremena, mjesta, smjera, načina i količine utvrditi koje jezične oblike autori koriste i jesu li oni karakteristični za hrvatski ili hrvatsko-staroslavenski jezik ili spadaju u oba jezika. "Kvaderna" je doista zaintrigirala znanstvene djelatnike, a pokazuju to i Ana Kovačević i Lucija Turkalj koje su istražile poredak, razmještaj i međusobno slaganje riječi u izraze ili veće rečenice i pripremile predavanje pod nazivom "Zapažanja o sintaksi Kvaderne kapitula lovranskoga" jer je ovo, tvrde autorice, "zasada najobimniji poznati lovranski glagoljski spomenik koji, zbog duge povijesti lociranja i nalaženja, nije bio podvrgnut sustavnijim istraživanjima". Suprotno njima Nina Spicijarić Paškvan pozabavila se talijanskim riječima koje su korištene u "Kvaderni" pa je njeno predavanje "Talijanizmi u Kvaderni kapitula lovranskoga" jezična nadopuna tadašnjeg govora na području Lovrana ali i dokaz utjecaja talijanskog jezika na govor tog vremena. I konačno, Anđela Frančić uočava da su antroponimi najzastupljenija imenska kategorija u "Kvaderni" i ona u svom radu "prikazuje strukturu antroponimijske formule, učestalost pojedinih osobnih imena i prezimena, njihove grafijske, fonološke, morfološke i tvorbene značajke..." Zahvaljujući stručnom radu Anđele Frančić vidjet će se sličnosti i razlike lovranske "Kvaderne" s ostalom hrvatskom antroponimijom toga vremena.

GRAD USPAVANIH LEGENDI

"Antroponimija u ispravama lovranskog notarskog ureda iz druge polovice 18. stoljeća" naziv je rada i dvoje Lovranaca. Robert Doričić i Ivana Eterović istražili su dio vrijedne zbirke isprava lovranskog notarskog ureda, u što spadaju oporuke, kupoprodajni ugovori i slični dokumenti, a koji se čuvaju u Državnom arhivu u Rijeci. Oni će u svom predavanju predstaviti samo jedan dio ostavštine sačuvane u 141 oporuci, koje su napisane talijanskim jezikom u razdoblju od 1756. do 1796. godine. Toponimi, kao važan dio naše bogate kulturne baštine, zaokupio je pažnju čak trojice autora. Igor Eterović, Frane Babić i Boris Mišćenić dokazali su da toponimi kriju obilje povijesnih, geografskih i jezičnih podataka i njihovo predavanje "Nacrt toponomastičkoga istraživanja Lovranštine" samo je početak jednog dugoročnog, ali ni malo jednostavnog projekta, koji je - istražujući samo jedan dio katastarske općine tj. selo Tuliševice, tek odškrinuo vrata većeg, ali za mještane tog područja, izuzetno važnog projekta. "Stanovništvo južnog dijela lovranske gradske jezgre u 19. stoljeću" naziv je znanstvenog predavanja Roberta Žigulića, vrsnog rodoslovca, koji već godinama istražuje matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih kao i knjige stališa duša u najstarijim malim gradovima Liburnije. Budući da Municipalis za Lovran iz 1820. godine bilježi oko 120 kućnih brojeva, na skupu će biti predstavljen samo dio i to za kućne brojeve od 30 do 60. Iako sam grad Lovran ima tri očuvane crkve: župnu crkvu Sv. Jurja, malu gradsku Sv. Ivana Krstitelja i crkvicu Sv. Trojice u parku pored mora na mulu, u mjestima koja gravitiraju Lovranu još su crkve Sv. Nikole, Sv. Roka i Sv. Mihovila. Upravo ova posljednja, crkva Sv. Mihovila u Lovranskoj Dragi privukla je pažnju Maje Cerić i ona u svom radu daje pregled mnogobrojnih i raznolikih odraza svetačkog imena Mihovil u hrvatskome antroponimijskom sustavu s naglaskom na lovransko područje. Njen rad nosi naslov "Sv. Mihovil, zaštitnik Lovranske Drage - onomastički pogled na osobno ime Mihovil". "Liturgijski predmeti od plemenitih metala u Župnoj crkvi Svetog Jurja u Lovranu" tema je Mateje Jerman. Najčešće se govori o sakralnim objektima, slikarstvu i skulpturama u crkvama, a rijetko se istražuju rezultati umjetničkog obrta, kao što su liturgijsko ruho ili predmeti od plemenitih metala, a oni su sastavni dio svake crkve. Kako bi se zaokružila

slika o umjetničkim i povijesnim vrijednostima lovranske kulturne baštine, prvi će put Mateja Jerman valorizirati i liturgijske predmete, koji potječu od kraja 16. pa sve do 19. stoljeća. Posebnu priču o Lovranu, gradu uspavanih legendi i zaboravljenih zbivanja, za sve sudionike znanstvenog skupa pripremio je Lovranac Nikola Špehar, proglašen 2006. godine za najboljeg djelatnika Primorsko-goranske županije u klasi turističkog vodiča.

Cvjetana Miletić / Liburnija.net

Foto: David K. / Foto Luigi

Izvor: Lovranski list