Grješni Krampus i reanimirani bard

“Jedini način kako da se odupreš napasti iskušenja jest da joj popustiš”, zapisao je u svom poznatom romanu “Slika Doriana Graya” kontroverzni irski pisac Oscar Wilde. Njegova maksima o tome kako “treba odoljeti svemu osim svojim iskušenjima” vrlo se dobro uklapa i u trenutačno aktualni pusni “kažin” koji je ovih dana zahvatio cijelu Liburniju, kada su ključevi gradova i općina simbolično predani u ruke pusnim “starješinama”. “Peto godišnje doba” koje otkriva u nama sav onaj spektar različitih strasti čije zadovoljenje u tom posebnom razdoblju odjednom postaje posve dopušteno ili normalno, naravno pod krinkom maske, sazdano je od brojnih kontradikcija.
Uzmimo već samu riječ “karneval” koja u prijevodu znači “pustiti meso” (“carne leva”, odnosno mesopust), što priziva sam kraj ovog razdoblja, tj. Čistu srijedu-Pepelnicu kada se pali pust, kada se posti, te kojim započinje skrušeno razdoblje Korizme koje traje sve do Uskrsa. Također, sama Antonja kada službeno započinje karneval kršćanski je blagdan, a primjerice u Zvoneći gdje je zaštitnik mjesta upravo sv. Anton, običaj je da se nakon pusnih ludorija točno u ponoć, popodne provede u molitvi u crkvenim klupama. A navečer se opet kreće u maškare…
Ja ne volim pust, a Crkvu još manje. No moram priznati da su me karnevalski običaji u velikoj mjeri oduvijek intrigirali. Kako početkom svakog pusta kopam po “traumama” iz djetinjstva zbog kojih sam zamrzio maškare i karneval, uvijek se sjetim incidenta koji se dogodio na jedan Pusni utorak, kada se u mnogim mjestima na Liburniji “pobiraju jaja”. Veliki sredovječni muškarac čađavog lica maskiran u Krampusa koji je tada posjetio naš dom ganjao me po cijeloj kući, a ja koji sam tada imao nekih šest ili sedam godina sakrio sam se iza zavjese. Tom prilikom naučio sam i jednu psovku (“jebenti kolo”) od koje mi se i danas diže kosa na glavi svaki put kad je čujem, inače čestu u ovim krajevima, a koju je Krampus stalno izgovarao kako bi me pokušao umiriti i objasniti mi da ga se ne trebam bojati.
Ono na što želim ukazati je sama kontradikcija i primjena Wildeove maksime o tome kako “treba odoljeti svemu osim svojim iskušenjima” te tradicionalnoj pusnoj uzrečici kako je u to doba “sve dopušteno”. Jer, čemu to onda možemo ili trebamo odoljeti nakon što podlegnemo svim vlastitim iskušenjima? Ako Rukavački zvončari vode sa sobom Krampusa na uzici koji “popeli ženske pod brhanon” ili taj Krampus plaši malu djecu u njihovim domovima, pa ih potom umiruje psovkom kako bi pokazao svoje “pravo” lice, koje se krije iza maske karnevala nakon što shvati kako je možda pretjerao, čemu prolaziti kroz cijeli ovaj proces? Da stvar bude još gora, dok za vrijeme pusta radimo “nemotarije” koje su sve redom dozvoljene, moramo istovremeno paziti da se “užance ne zataru”. Zato moramo biti oprezni da se ne maškaramo prije Antonje, zvončari moraju poštovati kodeks svojih predaka, nije svejedno hoće li draška raketa biti lansirana s mula ili plaže… Uglavnom, puno pravila za ispoštovati za razdoblje u kojem navodno pravila nema.
Oprost za počinjene grijehe jedan je od važnijih elemenata kršćanstva, čime se dotična “ovčica” ponovo vraća u stado kako bi bila pod paskom “dobrog pastira”. Nedavno sam pročitao kako je prošle godine Crkva “reanimirala” grješnog barda Oscara Wildea objašnjavajući ovaj potez riječima kako se radi o čovjeku koji “nije bio samo nekonformist koji je volio šokirati konzervativno društvo viktorijanske Engleske, već da je riječ o čovjeku koji se iza svoje maske amoralnosti pitao što je ispravno, a što ne, te što je istina, a što laž”. Mora se priznati kako je ovo vrlo pozitivna ocjena od strane vatikanskog “Glasa koncila” za čovjeka koji je svojim brojnim seksualnim aferama s muškarcima razorio svoju obitelj te činio sve kako bi zadovoljio vlastite strasti. A već u samom nazivu “(meso)pust” koji sugerira kraj tog razdoblja, odnosno “post” na Čistu srijedu, sadržan je svojevrsni “jungijanski” koncept podijeljenosti u čovjeku, što je sasvim razumljivo budući da karnevalski običaji svoje korijene vuku iz poganskih vremena. No, koje od naših “ludosti” možemo “sakriti” iza maske karnevala kako bi one kasnije bile oproštene, a koje ne teško je procijeniti. Možda to i nije pretjerano važno ako oprost dobivamo u svakom slučaju.
Pust’ Me Ćaća (aka Marino Maljavac)

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net