Tekst iz arhive. Stranice su u međuvremenu redizajnirane!

Halucinacija Davora Žica: Događanje naroda

Ustalasala se masa na glavnoj ulici. Rame uz rame, noga pred nogu, zaputili su se na put ka boljoj budućnosti. Povici bruje sa svih strana, uzvikuju se parole ''eS-De Partija, građevinska akcija'', a na transparentima na kojima masnim crnim slovima piše ''Kruha i igara'', onaj ''kruh'' prekrižen je crvenom bojom.

Osim na asfaltu centralne prometnice, koja je zatvorena za promet, pa dostavna vozila stoje parkirana na trotoarima trubeći veselo u znak podržavanja ovog svečanog trenutka, veselo je i na prozorima kuća koje nadvisuju ''maršalovu''. Na svakom prozoru stoje barem dvije glave, nagnute preko opatijskih gradskih zastava, dobacujući povike odobravanja na ruskom, talijanskom i njemačkom jeziku.

Osim riječi podrške, s prozora stižu i razni sportski rekviziti – odbojkaške lopte odbijaju se od zidova kuća, ping-pong loptice kotrljaju se nizbrdo Ulicom maršala Tita, a pad boća s gradskim logom ublažavaju glave prolaznika.

- Pozdravljamo gledatelje Dnevnika na Prvom koji su se upravo uključili u ovaj prijenos, uzbuđeno drhti glas Miće Dušanovića koji iz studija komentira ovo sportsko događanje ''par excellence'' u društvu Dražena Turine Šajete.

Defile predvodi gradonačelnik Ivo Dujmić, noseći u rukama kamen-temeljac, koji je kao pokazatelj štedljivosti gradskih vlasti iskopan iz vaze s cvijećem kraj nekadašnjeg Kina, kako bi bio zakopan u rupi netom otvorenog gradilišta na Lipovici. Za njim, kao na Olimpijadi, koračaju gradski sportaši podijeljeni po sportovima, visoko u zrak podižući tabelu s imenom svog kluba. Vaterpolisti se smrzavaju u kupaćim gaćicama, a karatašima su od zime odrvenjeli bosi tabani. Nogometaši u kopačkama spotiču se o buline pobacane s prozora, a rukometni pivoti dijele laktove i lijevo i desno kako bi se izborili za čim bolju poziciju.

Desetak koraka ispred svih hodaju članovi Puhačkog orkestra Lovran, koji prate izvođača Dražena Turinu Šajetu u izvedbi ultimativnog hita Pipsa – ''Nogomet''. Zašto ''Nogomet'', pitam se kroz maglu, pa ne otvaramo gradilište nogometnog igrališta nego dvorane? Bolje bi bilo da sviraju onu himnu Olimpijade iz reklame za Nike tenisice...

Ali i prije nego što su dovršili refren maratonske himne – ''I would walk 500 miles'', i prije nego su tisuće ljudi prešle pet stotina milja, stigle su na cilj. Na ulasku u nekadašnji ''Komunalac'', a od danas gradilište sportske dvorane, dočekao ih je (kako priliči) odbor za doček na čelu s voditeljem ceremonije Draženom Turinom Šajetom.

- E-vo..., krenuo je prvi govornik, ali prije nego što je stigao nastaviti misao, prekinulo ga je glasno uzvikivanje naroda. Komešanje je započelo negdje u sredini, kad su se karataši podijelili na dva tabora i međusobno se sukobili, a opću zbrku iskoristili su stolnotenisači, koji su svih izvijestili o tome da sad postoje tri različite grupe koje međusobno ne komuniciraju, pa se stali gađati onim malim gumiranim reketima. Vaterpolisti su skontali da u dvorani neće biti bazena, osim ako se slučajno ne naleti na podzemne vode, pa su uzeli svoje lopte i otišli kući, a jedriličari su se posvađali oko toga čiji tata na ime kluba diže više love. Zbunjeni rekreativci povukli su se sa strane i okupili oko banera ''Četrdeset godina sanjao sam san, sportom ću se bavit' svaki dan!'', i dok si kazao ''smanjenje sportskog proračuna za trideset posto'', govornik je ostao sam pred ogromnom rupom u zemlji.

- A šta ide tu unutra, pitao je neki klinac, očito nesvjestan situacije oko sebe.

- Prirezi, porezi, prihodi od prodaje gradskih nekretnina, plaće tvojih roditelja, socijalna davanja i stipendije, odgovorio mu je lažljivi provokator prije nego što se probudio.

Family Guy - Peter und The Proclaimers