Halucinacija Davora Žica: Ispovijed opasnog uma
Čekaj, jesi već počeo snimati? Okej, okej… Samo gledaj da napišeš sve kako sam rekao, da preneseš sve točno i doslovno, nemoj bit šupak pa nešto promijeniti da priča ispadne drugačije. Mislim da će biti dovoljno zanimljivo i baš onako kako ti ja to budem ispričao. Može? Onda u redu, ‘ajmo krenuti redom.
Dakle, zovem se… Ma, znaš šta, zapravo stavi da se zovem iks. Ajde, daj, ne jebi. Kakve veze ima hoću li dati pravo ime ili neću. Neka bude Gospodin Iks, to zvuči onako, ful bondovski, kao neki negativus žešći, uvijek sam htio imati neki takav kul nadimak.
Idemo ponovo? OK. Zovem se Gospodin X i odlučio sam odseliti odavde. Iz Opatije, s Opatijske rivijere, iz Hrvatske, ća… Idem van, u bijeli svijet, tražiti svoju sreću. Kužiš, ne može više tako, pogledaj di sam nakon što se deset godina bavim svojim zanatom, i još sam jedan od najboljih u biznisu. Di? Nigdje, u kurcu. Eto di. Treba mislit na budućnost, stari moj, nemam više dvadeset. Familija, žena, djeca, treba to hranit i prehranit, pa kontam da će vani sve to nekako biti lakše.
Jebiga, znam, falit će mi ovo sve, ekipa, društvo, more, al’ šta ćeš – nemo’š od toga živjet’. Treba kešovina i mo’š se jebat.
Zašto idem? Mislim, šta, baš hoćeš, ono, detalje i to? Pa šta ja znam, nije ti tu bio niti jedan konkretan događaj, više neko razmišljanje koje se nakupilo već mjesecima i godinama, sve dok nisam odlučio presjeći i reći – ne može više ovako!
Ne ide nikako… Posao je koma. Pa kako će uopće i ići, gledaj ti malo tko nam tu dolazi. Nekad je to bila ekipa puna love, mogao si klepit soma maraka da lik uopće ne skuži, jedan dobar ručni sat mjesec dana ti je davao hranu na stol. A ne ovo, jebote, samo oldtajmeri. Nemo’š soma eura naći među svima njima, u tri autobusa nema dosta ni da se pošteno napiješ, a kamoli da ti nešto i ostane. Ma, je, okej, ponekad možeš ta ortopedska pomagala utopit i za pristojnu lovu, ali šta kad se starci od njih ne odvajaju ni dok spavaju. To im je najvrjednije šta imaju, i u krevet idu sa štakama, jebote. Uostalom, nisam se počeo baviti ovim biznisom da bi dentijere krao po hotelskim kupaonama.
Al’, kurac, ne bih se ni na to bunio, samo što ni toga više nema. Ne možeš naletit na grupu negdje po gradu da si Supermen. Sve je to strogo po planu. Sjedim tamo u birtiji i gledam ih po cijeli dan, ostanu u gradu sve skupa sat vremena, koliko im treba da pojedu doručak i večeru, ostalo sve via, mona.
Dođe ti autobus, kompa moj, iskrca te hokejaše na cesti, oni se razlete – nemo’š vjerovat kako brzo se ti penzići kreću kad ih zovu na klopu – smažu neki doručak, dječje radosti, šta već jedu s tim zubima, i odma’ nazad u bus… ‘Ajmo – Plitvice, Brijuni, vinske ceste po Istri. I tako cijeli dan. A ti čekaj. A kad se vrate, opet ništa, samo trče iz busa na večeru i – ćorka. Moraš bit ekstra vješt da nekog sretneš u gradu, a još bez čopora, to je nemoguće.
Sreća jedino da se sporo kreću, ono k’o zombiji, ne kuže baš puno, niš ne čuju i ne vide, pa možeš na miru operirat’. A opet, šta ti to vrijedi, da im uzmeš cijelu torbu, nećeš skupit za burek. Katastrofa, stari moj. Nekidan sam tipu uspio upecat novčanik – samo računi u njemu. Popizdio sam, vratio se i dao mu ga. Rek’o evo ti tvoj jebeni novčanik, koji kurac ideš na more bez para… A znaš šta on meni kaže… Kaže ne, ne, sad ste ga uzeli, sad je to vaše, ja sam se riješio brige. Kakav lik, jebote… Ma marš.
To ti je to, zaključio sam, zajebi sve, idem ja van. Kamo idem? Pa mislim da će to bit preko ljeta dole južno – Grčka, Tunis, Maroko, taj đir, a zimi Kronplatz, ova mjesta popularna kod naše elite. I samo ću Hrvate klepat. Pa mislim si – pičko, ako već nećeš trošiti doma i poticati razvoj našeg turizma, e onda bome nećeš ni vani…
I to ti je to. Nije neka priča, znam. E, i znaš šta? Ma znam ja da ti u ovim kolumnama voliš ubacit neki tvist na kraju, neku zajebanciju… Šale i pošalice, sve to, kužiš. E, pa, suzdrži se ovom prilikom, neka bude sve onako kako sam ti rekao.
Čista istina… Bez zajebancije.
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net