Tekst iz arhive. Stranice su u međuvremenu redizajnirane!

Halucinacija Davora Žica: Izgubljena generacija

Općenito govoreći, Francis je bio mrtav pijan. Zavalio se pod šank s bocom žestoke brlje i gledao pod suknjice napirlitanih sponzoruša.

- Jebote, što ovakvih žena nije bilo u moje vrijeme – mrmljao je kolegi u zločinu, koji je upravo povratio na šljokičaste zlatne cipele Miss Nečega.

- Dobro je biti holivudska zvijezda, a? - pitao je neodređeno John, gušeći se u komadićima kebaba koji su mu zaostali u ustima.

Retoričko pitanje ostalo je bez odgovora, ali John ga nije niti očekivao, jer ekipa je već promijenila temu razgovora.

- Znaš, film ti je obično sranje – žestio se Ezra – a niti kratka priča nije bila bolja. Glupa ideja da tip stari unazad. I još onaj neuvjerljivi Brad Pitt...

- Boli me kurac, bitno da tantijemi idu – zaključio je pomirljivo Francis i trgnuo ogroman gutljaj rakije da bi se zatim onesvijestio.

Samo je Ernest šutio, sjedeći u svom separeu i razvodnjujući džin pivom. Nije mu se nimalo sviđao ovaj lokal.

- Nimalo mi se ne sviđa ovaj lokal. Kakvo bahato traćenje dobrog imena – rekao je zavlačeći ruku pod Gertrudinu haljinu. Ona je odsutno buljila u portret velikog umjetnika koji se kočoperio na zidu, omamljena pulsirajućim ritmom nekog prolaznog r'n'b hita.

- Znaš šta, ako provedem još neko vrijeme ovdje, mislim da ću si propucati mozak – zaključio je Ernest. Odsjedio je još par minuta, pa šutke otišao po sačmaricu.

Garou - Hemingway