In memoriam: Dario Saletnik i Bela štriga partili na zadnji vijaj
Partil je. Ma ovisti put na posljednji vijaj sa svojun Belun štrigun. Više neće bit Štaciona i Hangara. Dva mesta ka su obilježila zadnje vijaje našeg Darija. Va jednen smo ga uz dobre želje ispraćali i nazdravljali, a va drugen naslišali štorije kako je pasal put, ča je jil i pil, kega je trefil, a kade spal…
S Darijom me spojio zajednički prijatelj, prilikom pripreme za jednu od posljednjih avantura na koje se otisnuo – na put prema Sibiru. A upravo ta avantura donijela nam je niz zanimljivih priča koje smo iz prikrajka pratili dok je glavni akter osvajao državu po državu do svog krajnjeg odredišta i povratka doma. Dario je bio jedan od onih ljudi koji osvajaju na prvu, pa smo nakon službenog djela vrlo brzo prešli na Ti – bez obzira na generacijski jaz koji u našim pričama naprosto nije dolazio do izražaja. Uvijek u akciji, svako toliko bi mi javljao planove za neku novu avanturu, poput one posljednje do Portugala ili pozivao na đir do Vodičke griže, Korita i ostalih bisera našeg kraja koje je redovito obilazio – bez obzira dal se radilo o relaksaciji u prirodi ili markiranju staza… Česta su bila i druženja na kojima me upoznavao s prijateljima i kolegama koji su voljeli cestu poput njega, a baš tog dana našli su se u Matuljima da posjete jednog od svojih. Pretresale su se priče, kovali planovi za daljnja putovanja, evocirale uspomene – sve do jučerašnjeg posljednjeg vijaja.
Zaspal je naš Dario, nakon tisuća kilometri ke je pasal po kugle zemaljskoj, zaspal je na svojine. Pul Matuj.
Adio, dobri naš Dario – sad su se ceste onega sveta tvoje i hvala ti za se ča si storil za naš kraj…
N. Cvjetović / PodUčkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net