In Memoriam : DARKO RAFAJ

In Memoriam : DARKO RAFAJ

DARKO RAFAJ

Malo je kazati da iza lika i djela Darka Rafaja ostaje praznina. I te kakva. To će se tek osjetiti. Njegovim najbližima u obitelji iskrena sućut, ali i svima koji su ga barem poznavali, a kamo li s njim prijateljevali.

DARKO RAFAJ

Prestalo je kucati srce Darka Rafaja. Umao je tek 64 godine. U tjednu kada se svijet opraštao od jednog od najvećih automobilistčkih asova Formule 1, legendarnog Nikija Laude, naše kvarnersko podneblje doživjelo je sličnu sudbinu.

Darko je kao mlad dečko, praktički na mala vrata ušao u svijet brzina. I tom je brzinom jurio sve do prije kojeg mjeseca, kada je neminovnost opake i teške bolesti bila jača od njega. Sve nade da možda može biti malo bolje, nisu se obistinile. Dušom i srcem iskonski pripadnik „kraljice“ auto sporta – rallya, kojeg je neizmjerno volio, cijenio, upražnjavao u svim oblicima, posvetio mu se za života cijelim svojim bićem.

Nema više Rafa.

Darko Rafaj, višestruki državni prvak u auto rallyu, pobjednik niza natjecanja u kojima je nastupao, nije bio samo vozač, s osobnim ponosom nositelj licence broj 0001. Nikako nije bio obični vozač, bio je svojevrsni kompjutor znanja o rallyu, o auto sportu koji mu se podvukao pod kožu još od studentskih dana. Sredina 70-tih godina prošlog stoljeća, u svojim 20-tim godinama života, značile su početak od kojeg se usprkos problemima s kojima se suočavao, nije rastajao.

U sportu brzine, sportu na „benzinski“ pogon, neminovne su financije. Upravo pomanjkanje financija gotovo uvijek su mu bile prepreka na putu uspjeha, da bi kasnije, u drugoj polovici devedesetih, ipak došao njegov sretan trenutak. Uz potporu prijatelja, istinskih zaljubljenika rallya, istodobno i sponzora, tri je puta za redom 1995., 1996. i 1997. godine bio državnim prvakom Hrvatske u rallyju. Donijelo mu je to, kao prvom relijašu prestižnu „Zlatnu kacigu HAKS-a“, najviše priznanje krovne nacionalne sportske asocijacije.

U Darkovu poimanju auto sporta prepoznavala se jedna specifična crta koju je upražnjavao i izvan brzinaca koje je obožavao, izvan pista kojima je šampionski vozio. Rado je savjetovao kolege, posebno mlade, prepoznavao talente, cijenio iskustvo i majstorstvo najboljih svjetskih asova. Bilo za upravljačem legendarnog Spačeka, Fiće, Stojadina, Yugića, Autobianchija, Mazdi ili Ford Escorta, pa i Ford Focusa, Darko je uvijek davao sve od sebe. U rally nastupima, uz sebe je na suvozačka mjesta sjedao istinske prijatelje, znalce svog posla i zadatka, tražeći od njih samo ono što je i od samog sebe očekivao. Povjerenje u Nicka, Marijana, Zvonimira, Bruna, Zdravka ili na koncu Igora, s kojim je najviše kilometara prošao, najviše trenutaka šampionskog slavlja osjetio, bilo je neprikosnoveno. Rally mu je bila osnovna ljubav, ali gotovo da nema discipline u kojoj se nije oprobao, od vožnje među čunjevima, brdskih, pa i kružnih staza.

U prisjećanju nekog od trenutaka kojima sam svjedočio, praktično od prvog dana Rafa za sportskim volanom, vrijedi otići u same automobilističke početke. Nastup Darka Rafaja sa Spačekom u rujnu 1976. godine u Gornjoj Radgoni (Slovenija), na kružnoj speedway stazi, bio je prava atrakcija. Oko njega sve „čvrste mašine“ i znani šampioni, a tada, tamo neki mladac – u Spačeku. Malo je tko vjerovao da je to početak jedne prestižne i uspješne automobilističke karijere. Srećom, razuvjerio je Raf sve „nevjerne Tome“. Ako, rijetko ne rezultatom, ono upornošću i pogledom u budućnost. No, oprobao se s tim „spaletom“ i u drugim disciplinama, sve dok se nije ustalio u „fićeku“ kojim je stizao do pred sam vrh tadašnjeg yu-prvenstva. Na žalost nikad i do samog vrha. U posljednjoj sezoni reli prvenstva bivše države bod mu je nedostajao do treće pozicije.

Sredinom 90-tih, nekoliko je sezona vladao  hrvatskim reli stazama kao državni prvak. U zenitu karijere, 1995.godine, ostvarila mu se i želja nastupa na kultnom i legendarnom Rallyu Monte Carlo. Ti su dani u Kneževini bili nešto što se nikad ne zaboravlja. U tandemu s vjernim mu suvozačem Igorom Kovačićem, zbog tehničkog kvara iznajmljene Mazde, nisu stigli do cilja. Želja za ponovnim nastupom jednog dana – i dolaska do cilja, bila je samo neostvareni san. Početkom 2000.-tih godina priključio se Ford Focus Cupu kao jedan od iskusnijih hrvatskih automobilista. Vozio je sebi za dušu, a mladima bio istinski mentor. No, nije propustio prigodu nastupa tim istim „focusom“ na dva relija – riječkom i dugoselskom, oba na svojevrstan način njegova, domaća. Raf i Igor, pobjedu grupe N na „22.Ina delta rallyju“, na zagrebačkom Trgu sportova, po dolasku svojim žutim Ford Escortom na ciljnu rampu, nazdravili su kriglama piva, prvog kraft piva u Hrvata,  svog dragog „mecene“, sponzora, prije svega prijatelja Ive Naukovića, nekad davno i samog relijaša. Bio je to trenutak za pamćenje.

Potekao je u nekadašnjem AMD Rudolf Štiglić, danas AK Rijeka, kojem se nakon nekoliko promjena klupskog dresa, vratio 90-tih. Bio je i članom najjačeg domaćeg „Ina rally teama“,  a ne samo kao vozač, već i kao iskusan sportski djelatnik posljednja desetljeća života proveo je u redovima AMK Dugo Selo.

Buzetska utrka i prijateljstvo s mnogima u toj prijestolnici auto sporta, prije svega s legendom i vršnjakom Branko Bašićem, urodili su međusobnom suradnjom tako da je odnose s vozačima s ljubavlju Darko odrađivao na utrci koje je sinonim, vrh vrhova. Ne čudi da je i prvu bračnu noć proveo upravo u Buzetu, u Fontani, a slavilo se do svitanja. Sa životnom družicom Edom od najranije mladosti dijelio je svu sreću života i sportskog uspjeha, a i poneki teški trenutak.

Ljubav prema sportu prenio je i na sina Bojana, koji je izbjegao benzinske pare, ali ne i sport na kotačima, uspješno brodio tim koridorima dugi niz godina. Darko je bio i samostalni poduzetnik i cijenjeni rukovoditelj. Darko je u mladosti bio izviđač, zimi nije propuštao slijaške tjedne po brojnim stazama starog kontinenta.

Talent, znanje i iskustvo jednog od najboljih poznavatelja tehnike vožnje u nas, poznavatelja svjetske rally scene u kojoj je posebno poštovao skandinavske asove, prenosio je i kroz medijsku scenu u kojoj je bio prisutan do pred koju godinu, putem malih ekrana.

Malo je kazati da iza lika i djela Darka Rafaja ostaje praznina. I te kakva. To će se tek osjetiti. Njegovim najbližima u obitelji iskrena sućut, ali i svima koji su ga barem poznavali, a kamo li s njim prijateljevali.

Bio je jedan i jedinstven – jednostavno Raf !

Hvala Ti za sve !

error: Content is protected !!