IN MEMORIAM Dragom kolegi, profesoru, prijatelju Vladimiru Koliću

Pa kad je otišao u zasluženu mirovinu činilo nam se da školskim hodnicima još uvijek odzvanjaju njegovi gipki koraci. Pričinjalo nam se kao da nam s kraja hodnika daje znak rukom da uđemo u učionicu, a potom bi njegov lik nestao iza vrata radnog kabineta u kome je carevala njegova blaga riječ i posebna stručnost.

U nastavku pročitajte dirljiv oproštaj od kolege, profesora, mentora i prijatelja koji potpisuje prof. Damjan Miletić.

U lijepa sjećanja otišao je još jedan ugostiteljski djelatnik, stručni profesor i zaljubljenik u svoju struku, koji je svojim radom, zalaganjem i odgajanjem mladih ugostiteljskih djelatnika opatijskom turizmu podario ne samo svoje bogato znanje i stručnost nego i obilje ljubavi.

U lijepa sjećanja otišao je profesor Vladimir Kolić.

Rođen u Dugopolju, Ugostiteljsku je školu završio u Osijeku, a Višu hotelijersku u Zagrebu i kao vrsni „majstor svog zanata“ čitavo svoje umijeće donio u Opatiju. Bio je jedan od rijetkih koji je shvatio da je Opatija kraljica turizma i da joj trebaju vrsni, mladi i stručni kadrovi. Ubrzo se istakao svojim radom i ostvarila mu se životna želja da svoje znanje prenosi na buduće kuhare i konobare.

“Kliknuo” je odmah i s onom uzrečicom “Da je za Opatiju samo najbolje dovoljno dobro” još jednog vrhunskog opatijskog majstora ugostiteljstva te se zaposlio u Ugostiteljskoj školi Opatija i ostao joj vjeran do mirovine.

Brojne su generacije prošle kroz njegove ruke i svima je godinama bio uzor. U školskom kabinetu onako uspravan, ponosan i radin predstavljao je oličenje vrsnog stručnjaka konobarskog poziva. Izuzetno pošten i pravedan, a njegovi su pedagoški postupci uživali ugled kod mnogih generacija mladih koji su ugostiteljstvo odabrali za svoj životni poziv.

Sjećam se kako smo ga kao učenici s poštovanjem gledali. Upijali smo svaki njegov pokret, svaku pažljivo izgovorenu riječ, svaki učinjen korak i bili veoma ponosni kad smo od njega dobili riječ pohvale. Pohvalu smo morali zaslužiti radom i zalaganjem.

O turizmu i ugostiteljstvu je znao sve.
Zvali smo ga hodajuća enciklopedija ugostiteljstva i gastronomije. Koliko se cijenilo njegovo znanje i poštovala njegova stručnost možda najbolje govori činjenica da je bio jedan od veoma rijetkih stručnjaka koji je sudjelovao i bio nositelj jednog dijela ugostiteljstva na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu. Na takvim manifestacijama nije mogao biti bilo tko.

Osim tog velikog priznanja gospodin Vladimir Kolić bio je nebrojeno puta član žirija za razne gastro manifestacije, bio je mnogim mladim stručnjacima mentor i savjetnik, bio je i do posljednjeg trena ostao konobar starog kova ili kako bi neki rekli stara bečka škola.

Bio je i ostao uzor mnogim ugostiteljima. I u njegovom životu smjenjivale su se radosti i žalosti, veselje i brige. U tome ni on nije bio izuzetak. S problemima se nosio kako je najbolje mogao i znao. Pa kad je otišao u zasluženu mirovinu činilo nam se da školskim hodnicima još uvijek odzvanjaju njegovi gipki koraci. Pričinjalo nam se kao da nam s kraja hodnika daje znak rukom da uđemo u učionicu, a potom bi njegov lik nestao iza vrata radnog kabineta u kome je carevala njegova blaga riječ i posebna stručnost.

Otišao je u lijepa sjećanja jedan izuzetan ugostiteljski stručnjak koga ćemo se sjećati s poštovanjem. Opatijskoj je rivijeri dao bezbroj mladih i vrsnih konobara koji su podizali razinu uslužnosti u gotovo svim opatijskim hotelima.

Otišao je u lijepa sjećanja naš profesor, umješan pedagog, mnogima kasnije i dobar prijatelj, a ostale su brojne životne slike na svakodnevni rad u kabinetu, na brojna natjecanja i veselje kad smo se vraćali sa zasluženim medaljama oko vrata. Ponosni i sretni. Jednako sretan bio je i on jer je znao da je još jednu generaciju odveo na put stručnosti i spremnosti da svojim radom podižu kvalitetu ugostiteljstva na radnim mjestima, ma gdje to bilo.

Sa zahvalnošću se sjećamo našeg zajedništva i s ljubavlju pamtimo te školske dane u kojima su nam se otvorili neki novi vidici na struku i baštinu, a sve zahvaljujući jednom vizionaru i zaljubljeniku u ugostiteljstvo i gastro-manifestacije.

Danas s tugom moramo reći: Profesore hvala Vam na Vašem trudu, zalaganju, znanju. Hvala Vam na svim lijepim riječima i djelima kojima ste nas obogatili. Hvala Vam što ste bili s nama i među nama tolike godine. Sada putujte s mirom i neka Vam je vječna slava, ma gdje našli svoj novi dom.

VAŠ Damjan Miletić

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net