Intervju – Mauro Jušić, najbolji mladi vaterpolist Hrvatske: Grizem za svaku pobjedu @ Matulji

admin 8 years ago Sport

Ako se bavite sportom, nastavite, budite uporni, nikad ne odustajte. Treba gristi za svaku pobjedu, dizati glavu poslije svakog poraza – to je ono najbitnije…

Matulji – Mladi matuljski sportaš Mauro Jušić član je Vaterpolo kluba Primorje EB, a na nedavno završenom prvenstvu Hrvatske proglašen je najboljim igračem u svojoj dobnoj kategoriji. U razgovoru za PodUčkun.net otkrio je kako izgleda život profesionalnog sportaša, koji je čak i u ”mladim danima” ispunjen uglavnom školskim obavezama i napornim treninzima.

– Imam 14 godina, živim u Matuljima. Učenik sam 8. razreda i član Vaterpolo kluba Primorje EB. Hobiji… Hm… Zaista nemam vremena za njih… u onim rijetkom slobodnim trenucima volim se opuštati uz mobitel – gledajući klipove na Youtube-u i eventualno i rijetko uz Playstation.

Kakav je bio osjećaj kada je sudac odsvirao kraj utakmice i označio konačan kraj nadanja o tituli prvaka?
– Svi smo bili shrvani, ali unatoč porazu te brojnim greškama mogli smo jedni druge pogledati u oči. Za mene je to najbitnije jer ako to ne možemo, ne možemo niti dalje kroz uspjehe koji nas tek čekaju.

Ipak, je li taj osjećaj ublažila činjenica da si proglašen najboljim igračem Hrvatske u svojoj kategoriji?
– Sreću zbog pojedinačne nagrade koja je postojala, ali ipak u malo manjoj količini nego da smo osvojili prvenstvo, gušilo je to što smo kao ekipa postigli 2 mjesto, odnosno što smo netom prije proglašenja izgubili od ekipe Mornar Brodospas. Zato se nisam osjećao potpuno dobro, kao što je to bilo ranijih godina.

Usprkos posljednjem porazu, ekipa Primorja iznimno je uspješna. Kakva je atmosfera među suigračima, kakvi su treneri?
– Moji suigrači su neopisivo borbeni i jako vole ovaj sport što se vidi na svakoj utakmici i u odrazu svake zlatne medalje. Svakog od njih posebno cijenim, već nekoliko godina funkcioniramo kao obitelj. Do sad sam imao dosta trenera i svaki od njih daje toliko sebe u taj trening i u naše znanje da to jednostavno morate vidjeti. Nekad budu strogi i kritični, ali kad se pogledaju rezultati – sve to vrijedi. Naš trenutni trener je Aleksandar Tiškivski kojeg posebno poštujem iz razloga jer je došao iz daleke Ukrajine i usvojio hrvatski jezik gotovo kao materinji kako bi nas mogao svojim širokim znanjem hraniti, stoga veliki ”respect” njemu. Ovim putem zahvaljujem i treneru Marijanu Pichleru te treneru Bobanu Vostiću koji su naše godište (2002. i mlađe) vodili od 2013. godine svaki po jednu godinu i tih godina smo ”pokupili sve što se pokupit’ moglo”. U jednom kratkom periodu imao sam čast da me trenira i Samir Barač, tada trener kadeta, koji ove godine vodi mlađe juniore, gdje tek trebamo doći. Tu je nezaobilazan trener i voditelj omladinskih pogona Željko Tonković, koji je svih ovih godina redovito uz sve kategorije te prati rad i uspjehe svih kategorija od nada, mlađih kadeta, kadeta, mlađih juniora i juniora. Koliko vrijede svi ovi naši treneri govori lanjsko osvajanje trofeja Toni Nardelli za sveukupno najbolju školu vaterpola u Hrvatskoj u 2015. ggodini. Ovim putem zahvaljujem svima koji su sudjelovali u mom sportskom razvoju i van bazena, prvenstveno mom kondicionom treneru Goranu Turzi, kao i mom savjetniku za prehranu Toniju Družeti koji me savjetuje o pravilnoj i zdravoj prehrani potrebnoj za razvoj sportaša. Za sanaciju ozljeda zaslužni su kiropraktičar dr. Jelušić i bioenergetičar gosp. Omerović.

Puno putuješ s klubom?
– Pa dosta! Osim uobičajenih kvalifikacija van Rijeke, jednom godišnje imamo prvenstvo, a jednom kup. Ako igrate i za stariju kategoriju kao što sam ja do sada, onda imate i 2 prvenstva i 2 kupa! Od ove godine sistem prvenstva i kupova je da se održava u više navrata dakle i po 4 puta više putovanja po cijeloj Hrvatskoj! Uz par turnira kamo nas klub godišnje vodi, a odabiru se turniri ranga ”europskog prvenstva”, Vaterpolo klub Primorje EB nam 2 puta godišnje organizira i pripreme u najboljim vaterpolskim prijestolnicama, pa kad se tu još pridodaju kampovi 2 puta godišnje, ispada da ste s klubom na putu najmanje pedesetak dana godišnje. Što je za jednog mladog sportaša poput mene – prekrasno i neopisivo jer vidimo i proživimo jako puno toga.

Uz rad u klubu, član si i vaterpolske reprezentacije?
– Pa, u mlađim kategorijama to se naziva kamp vaterpolo reprezentacije. Da, zahvaljujući našim odličnim rezultatima u kategoriji nada, kao najmlađoj takmičarskoj kategoriji, uz još nekoliko suigrača bio sam pozvan na kamp vaterpolo reprezentacije za nade, i to dva puta godišnje – nakon prvenstva Hrvatske i nakon Kupa. Pozive smo dobili i kao mlađi kadeti. U tim kampovima zapravo nadograđujemo znanje i to je ”šlag na tortu“ – najslađe znanje što ga možemo dobiti od najboljih trenera Hrvatske.

Kako ti izgleda dan? Uz treninge, učenje, zabavu…
– Moj dan protječe vrlo zauzeto, uz školu i vaterpolo koji za mene dijele prvo mjesto među životnim prioritetima, ja kao ”profesionalni sportaš” redovito odlazim u teretanu gdje samnom radi moj kondicioni trener. Također, redovito idem na masaže za opuštanje mišića cijelog tijela. Otprilike moj dan ide ovako – oko 7.30 se budim, u školi sam do 13.30 sati, nakon toga slijedi odmor do 15 sati. Kondicioni trening i masaža su do 16.30, nakon toga nastavljam učiti do 19 sati, a od 19.30 do 23 sata imam vaterpolo trening. Nakon toga večera i na spavanje – tako mi život izgleda protekle tri ili četiri godine.

Imaš li kao perspektivni sportaš i podršku svoje Općine Matulji?
– Općini Matulji se mogu zahvaliti jer nas se sjeti kad nešto osvojimo. Osim mene iz Matulja su i braća Čubranić, a čim su u VK Primorju EB znate da osvajaju odličja. Ali opet smatram da lokalne zajednice nedovoljno potpomažu naš klub. Moji suigrači u klubu nisu samo iz Rijeke, već i iz Opatije, Kastva, Viškova, Njivica, Pule, Rovinja i drugih gradova, pa smatram da bi gradovi i općine iz kojih dolazimo trebale dati veću podršku našem matičnom klubu Primoru EB, jer kao što se vidi iz priloženog – ono nas odgaja, stvara sportašima, gradi boljim i kvalitetnijim ljudima. Ulažu jako puno u nas: pedesetak dana na putovanjima, pripremama, takmičenjima, a ostalih 265 dana po najmanje 4 sata dnevno u klubu uz treninge! Kad bi gradovi i općine osim sportskih stipendija koje neki gradovi i općine imaju, sufinancirale klub s otprilike pet tisuća kuna za svakog svog igrača iz mjesta, našem bi klubu to puno značilo jer je danas sve teže isfinanacirati ovako kvalitetan rad kao što ga ima VK Primorje EB. Ulaganjem ili podrškom općina i gradova mi bismo postajali još bolji i kvalitetniji sportaši, a to bi kasnije značilo i veće šanse da se vratimo u svoj kraj s medaljama europskog i svjetskog prvenstva ili Olimpijskih igara i tako dodatno promoviramo mjesto iz kojeg dolazimo.

Kakvi su ti sportski planovi za nastavak karijere?
– Svakako planiram dio karijere provesti u inozemstvu, jer to mi povećava šanse da ću živjeti od vaterpola koji u Hrvatskoj i nije baš najbolje plaćen. Nadam se da ću moći dobiti sportske stipendije na američkim ili britanskim sveučilištima, a ako to ne uspije, u planu imam upisati kineziološki fakultet i raditi kao trener vaterpola.

Tko ti je sportski uzor?
– Definitivno Mateo Kovačić, svijetu je dokazao da i mladi vrijede i da se može uspjeti ako sav svoj trud uložiš u svoju ljubav.

Imaš li poruku za naše čitatelje?
– Ako se bavite sportom, nastavite, budite uporni, nikad ne odustajte. Treba gristi za svaku pobjedu, dizati glavu poslije svakog poraza – to je ono najbitnije! A svi koji se ne bave sportom, ne znate što propuštate. Za sve ostale, ako imate vremena u ovom užurbanom životu uhvatiti malo vremena, navratite na bazene Kantrida i uživajte u nekoj muškoj, ženskoj ili vaterpolo utakmici omladinskih pogona Vaterpolo kluba Primorje EB.

Nikola Cvjetović / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net