Otkrivamo pozadinu ulaganja u Sheraton Opatija: Petnaest godina „rovovske“ pravosudne bitke

Zahvaljujući dugotrajnim pravosudnim procesima, povijest tvrtke GHB i „život“ kompleksa Belvedere tijekom posljednja dva desetljeća prilično je dobro dokumentiran, a kronologija zbivanja vezana uz tri objekta može se pratiti zahvaljujući brojnim sudskim presudama.

Opatija – Investicija u budući hotel Sheraton Opatija, koji bi se trebao graditi na mjestu derutnog i opasnog hotela Belvedere izazvala je velik interes u javnosti, tim više što je (novija) povijest ovog hotela obilježena dugotrajnim sudskim procesima i „rovovskim“ pravosudnim bitkama.

Geneza te priče datira otprije gotovo dva desetljeća, u 1998. godinu kada je osnovana tvrtka GHB d.o.o. s ciljem obnove i rekonstrukcije tri povezana objekta – hotela Belvedere, njegove depandanse te Casina Rosalia. Prema tadašnjem društvenom ugovoru, Liburnia Riviera Hoteli trebali su u temeljni kapital novoosnovane tvrtke unijeti hotelske objekte, a privatni investitori na čelu s Josipom Bepom Španjolom, najpoznatijem u javnosti po „aferi Fenixve“, sredstva za uređenje hotela.

Pravna „problematika“ tvrtke GHB povezana je i s „aferom Fenixve“ ne samo zbog sudionika, već i zbog povezanih transakcija između dvije tvrtke. Ta je afera stigla do nepravomoćne presude na riječkom Županijskom sudu u lipnju ove godine, pri čemu su Josip Španjol i Branko Vukušić proglašeni krivima jer je potonji kao direktor GHB-a na traženje prvog kao većinskog vlasnika, bez vjerodostojnog računa tvrtki Tinarelli s.p.a. Perugia platio radove koje to društvo nije obavilo čime je GHB oštećen za 3,8 milijuna kuna, dok je dodatnih 350 tisuća kuna nezakonito temeljem cesije doznačio zagrebačkoj tvrtki Z.M.T. iako GHB sa zagrebačkom tvrtkom nije imao nikakav poslovni odnos.

Rosalia

Pod lupom pravosuđa bilo je i samo osnivanje društva GHB pri čemu je Nikola Slavić kao predsjednik uprave Liburnija rivijera hotela d.d. Opatija optužen da je „nepripadno materijalno okoristio“ Josipa Španjola unosom nekretnine Ville Rosalie u temeljni kapital tvrtke. S druge strane, Miloš Španjol – brat Josipa Španjola – od sredstava Fenixvea u GHB je, navodno, preusmjerio 16,2 milijuna kuna koje je Bepo Španjol predstavio kao svoj osobni ulog. Međutim, Slavić je oslobođen optužbe da je zaključio ugovor iako je, navodno, bio svjestan da se ne radi o Španjolovom osobnom ulogu.
U svakom slučaju, zahvaljujući dugotrajnim pravosudnim procesima, povijest tvrtke GHB i „život“ kompleksa Belvedere tijekom posljednja dva desetljeća prilično je dobro dokumentiran, a kronologija zbivanja vezana uz tri objekta može se pratiti zahvaljujući brojnim sudskim presudama. Nakon što je LRH unijela nekretninu Ville Rosalie u tvrtku GHB, vlasnički omjeri ostali su takvi da je opatijskom hotelskom gigantu pripadalo oko 30 posto, a Španjolu oko 70 posto zajedničke tvrtke osnovane s ciljem rekonstrukcije hotelskog kompleksa. Rosalia je obnovljena i otvorena kao kockarnica na prijelazu iz 1999. u 2000. godinu, međutim, vrlo bro je došla u financijske probleme i nagomilali su se dugovi, a plaća radnicima mjesecima nije isplaćivana. Stoga je Španjol u ožujku 2001. godine svoje udjele u tvrtki GHB, za cijenu od jedne kune uz podmirenje dugovanja, prodao nekolicini investitora na čelu s Edinom Delibegovićem. Kako kaže, Delibegović je – nakon što je na čelu društva zamijenio dotadašnjeg direktora Branka Vukušića – uložio sedam milijuna kuna u saniranje dugova, isplatu plaća i podmirenje dobavljača te nastavak rada kazina, no nije dugo vremena „uživao“ prava vlasništva.

Naime, pet mjeseci nakon što je tvrtku prodao Delibegoviću, Španjol je poništio ugovor, tvrdeći kako Delibegović nije ispoštovao preuzete obveze.

Smijenjeni predsjednik Uprave Vukušić sazvao je sredinom listopada 2001. godine Skupštinu, iako više nije za to imao ovlasti, te je novim predsjednikom uprave imenovan Miro Brkovič. Ovaj slovenski investitor pet godina kasnije postao je i većinski vlasnik GHB-a kada je većinski udio u tvrtki kupio od Španjola, ponovo po istoj „špranci“: za jednu kunu i pokrivanje dugovanja. Tako su istovremeno vlasnička i upravljačka prava na GHB, koji je u svom portfelju imao Casino Rosalia, ali i „obećanje“ LRH o unosu hotela i depandanse Belvedere, istovremeno imala „dva vlasnika“. Tu je začetak drugog dugotrajnog sudskog procesa, koji je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda 2009. godine zaključen u korist Delibegovića – sud je utvrdio da Vukušić nije bio ovlašten za sazivanje Skupštine društva, da je većinski vlasnik i osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke bio Delibegović te da je poništenje ugovora od strane Španjola i nakandna prodaja Brkoviču, kao i imenovanje Brkoviča predsjednikom uprave tvrtke GHB – ništetno.

Dok se vlasništvo nad tvrtkom utvrđivalo sudskim putem, GHB je ponovo došao u financijske probleme, pa mu je račun blokiran sredinom 2002. godine. Milijunski dugovi tvrtku su odveli i u stečaj koji je otvoren 2010. godine, a stečajnim upraviteljem imenovan je Loris Rak koji je nastavio ranije pokrenuti spor protiv Liburnia Riviera Hotela za unos hotela i depandanse Belvedere u temeljni kapital GHB-a. Zanimljivo, taj spor riješen je u lipnju ove godine – otprilike u isto vrijeme kao i sudski proces protiv Španjola i suoptuženika u „aferi Fenixve“ povezanoj i s ovim predmetom – a pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda naloženo je Liburnia Riviera Hotelima da unesu hotel Belvedere i depandansu u temeljni kapital tvrtke GHB u stečaju, pa je tako kompleks s tri objekta postao vlasništvo tvrtke osnovane s ciljem njihove revitalizacije prije dvadeset godina.

Delibegović se u ovu priču, po okončanja pravosudnih postupaka, sada vraća kao investitor koji će hotel Belvedere pretvoriti u Sheraton, u prvoj fazi, kako kaže, kao najmoprimac tri nekretnine u vlasništvu tvrtke GHB. Taj najam, međutim, valja još potvrditi i vjerovničko vijeće tvrtke GHB

– Otkupio sam dio potraživanja od vjerovnika, a spreman sam isplatiti i sve preostale vjerovnike i tako zaključiti stečaj. Najveći iznos potraživanja otpada na CERP, no taj je iznos predmet sudske parnice koja potraživanje pokušava osporiti budući da se radi o sredstvima koja nije koristio GHB nego Fenixve. U prvom stupnju smanjen je iznos potraživanja, a trenutačno je spor na drugostupanjskom sudu. Spreman sam i ovdje dati bankovnu garanciju na iznos potraživanja iz koje će se CERP moći naplatiti u slučaju pozitivnog ishoda njihovog sudskog spora. Nakon više od petnaest godina pravosudne bitke, sad se vraćamo na početak i želja mi je napraviti ono što sam planirao i 2001. godine – stvoriti odličan hotelski kompleks i kazino koji će unaprijediti opatijsku turističku ponudu. Želim zaključiti ovu priču i krenuti raditi, poručio je Delibegović.

Davor Žic / PodUčkun.net

error: Content is protected !!