Tekst iz arhive. Stranice su u međuvremenu redizajnirane!

Pišanje u vjetar

Matulji – Politička situacija u matuljskom Općinskom vijeću, i odnos te institucije s izvršnom općinskom vlašću, odnosno načelnikom Mariom Ćikovićem, izvrstan je primjer za dijagnozu svih slabih točaka nove zakonske regulative kojom je ove godine propisan izravan izbor (grado)načelnika, dok je sastav Vijeća i dalje popunjen razmjernim sustavom lista.

U načelu, izbor (grado)načelnika na izravnim izborima, dobra je stvar iz nekoliko razloga, ali prvenstveno zbog toga što mu omogućava puni legitimitet zbog činjenice da je izabran s više od pedeset posto glasova birača izašlih na birališta. Doduše, kako se odaziv na izbore kreće između 40 i 50 posto, to znači da šefove jedinica lokalne samouprave izabire četvrtina ili petina stanovništva, međutim, nekad je za to bila dovoljna čak i manja potpora unutar mjesne populacije.

Druga stvar – na čelo grada ili općine birate konkretnu osobu, sa svim vrlinama i manama s kojima se možete poistovjetiti, a ne nekakav bezličan faktor s liste imena, oko kojeg su se uspjele dogovoriti ''prevrtljive'' ruke u Vijeću. Kod izravnog izbora nema varanja i nema trgovine, šefom postaje osoba s natpolovičnom većinom glasova, a ne osoba koja se pokaže kao najbolji ''plivač'' u mutnim vodama političke trgovine. Treća vrlo bitna stvar je ta što legitimitet (grado)načelniku daju građani, a ne Vijeće, budući da ga više ne imenuje lokalno ''parlamentarno'' tijelo. Sama ta činjenica, ali i ovlasti koje su povećane s paketom novih zakona, trebala bi (grado)načelniku osigurati neovisnost i neutralnost u radu.

S druge strane, neovisnost (grado)načelnika i strože odvajanje funkcija Vijeća i izvršne vlasti trebala je dovesti i do manje mogućnosti koalicijskim ''manipulacijama'', političkim ''quid pro quo'', odnosno ''daj mi – dam ti'' forama, budući da (grado)načelniku za najveći dio njegova rada ne treba podrška Vijeća, te da Vijeće na njega ne može utjecati niti ga smijeniti.

Takva je situacija, u mojim vizijama idealne budućnosti, trebala osigurati mir za vodstvo grada kako bi radilo najbolje što zna i može, te mogućnost članovima vijeća da glasaju ''po savijesti'', odnosno po vlastitom mišljenju o kvaliteti pojedinih prijedloga i projekata. U takvoj situaciji ne bi bili bitni stranački ''kolori'', a većina u Vijeću sastavljala bi se i rastavljala ovisno o točki dnevnog reda, a ne članskoj iskaznici.

S podsmijehom se sjetim kako sam kritizirao najave ''post-izbornih koalicija'' smatrajući taj termin reliktom prošlih vremena, u kojima je neophodna bila većina vijećničkih ruku na kojima bi ''počivao'' (grado)načelnički mandat.

Vijeće više ne bira (grado)načelnika, njemu ne treba njegova podrška – mislio sam – pa je sasvim glupo nekome unaprijed obećati svoju glasačku ruku, koja predstavlja nešto više od 5 posto gradske populacije... No, eto, prevario sam se... Čini se da nikakva zakonska regulativa ne može biti jača od potrebe političara za ''uhljebljenjem'', kao ni želje za političkom trgovinom – ako ne možemo trgovati pozicijama (grado)načelnika i ''poglavara'', trgovat ćemo mjestima u nadzornim odborima, radnim tijelima, udrugama, gradskim tvrtkama...

Dakle, situacija se za većinu mjesta uopće nije promijenila. Međutim, za Matulje se ona promijenila na gore. I to debelo na gore.

Sadašnja politička situacija u Matuljima zapravo je distopijski antipod mojoj viziji političkih odnosa na lokalnoj razini – kohabitacija, stanje u kojoj izvršna vlast nema većinu u parlamentu, potpuno je zakočila funkcioniranje Općine. Do te mjere, da načelnik može zariti lice u ruke i plačući prosjediti naredne četiri godine, jer to je vjerojatno najkonstruktivnija stvar koju će mu Vijeće dopustiti učiniti.

Naime, većinu u Vijeću ima ''trgovačko društvo'', pardon, neformalna koalicija IDS-a, PGS-a i HDZ-a, dok je načelnik osoba koju podržavaju SDP, HNS, Akcija mladih i nezavisni Vinko Surina. Jednako kao što u opatijskom parlamentu većina tlači manjinu, isto se događa i u matuljskom Vijeću. Samo što to ovdje većina radi s većim ''guštom'', osvećujući se za poraz na izborima za načelnika.

Uglavnom, dvije su ključne odluke Vijeća, kojima ispunjavaju svoju funkciju – proračun i prostorni planovi (zanimljivo je da se oko te dvije stvari uvijek vode najkraće rasprave, dok se o potpuno nebitnim točkama razglaba i satima). Blokira li te dvije stvari, Vijeće je načelniku u potpunosti onemogućilo rad. Jer on, doduše, može raspolagati novčanim nalozima do milijun kuna, no prije toga moraju se sredstva, putem proračuna, namjenski rasporediti. A čak i ako mu uspije izvući sredstva za investicije, bez sređenih prostornih planova (prvenstveno se radi o DPU-ima) neće imati nikakvu osnovu za investiranje, jer niti prostor neće biti namjenski raspoređen.

Upravo će se o proračunu raspravljati na sljedećim sjednicama Vijeća, pa će ponašanje većine prema manjini u tim situacijama, zapravo pokazati je li nova zakonska regulativa imala smisla, ili je sve to samo pišanje u vjetar.

Davor Žic