Tekst iz arhive. Stranice su u međuvremenu redizajnirane!
Pogled u međusvijet Tajči Čekade @ Kastav
...izložba poznate riječke dizajnerice otvorit će se u petak, 30. rujna...
...mjesto radnje: Galerija Lokvina - Kastav; vrijeme radnje: 20 i 30 sati...
Kastav – Pogled u međusvijet naslov je izložbe Tajči Čekada, koja će se otvoriti u petak, 30. rujna, u kastavskoj galeriji ''Lokvina'', i to u 20 i 30 sati. Evo što o ovom zanimljivom događaju kažu sami organizatori 'kroz' tekst Branka Cerovca...
Pored bavljenja modnim dizajnom u užem značenju i području (dizajn odjevnih predmeta od ''normalnih'' materijala, namijenjen svijetu ''normalnih'' ljudi odnosno ''bića'' u svagdašnjem urbanom ili ruralnom okruženju ), Čekadu zanima projekcija odijevanja / ponašanja / senzibiliteta i ''autopoiesis'' neuobičajenih, ''transgresivnih'' bića, osobnosti i odgovarajućih – pa makar ''samo'' imaginarnih, fantazmagoričnih – ''svjetova života''. Konceptualni postupak koji joj to omogućuje jeste da intenciju ''mogućeg'' odijevanja, dakle i dizajna točnije kreacije cjelovite situacije, scene, kostimografije i scenografije usmjeri na ''mitsku'', ''nad-realnu'' infrastrukturu / suprastrukturu obrasca života čudnovatih stanovnika nekog zamišljenog svijeta: ''Marsa'', ''fashion – freaks'', ''zombijevskog'' ili pak ''vampirskog'' miljea, a u ovom slučaju čudesnog, poetičnog svijeta slavenske mitologije, ali u veoma slobodnoj, neortodoksnoj interpretaciji ( dovoljno je da znamo da se radi o vilama, vilenjacima, demonima specifičnih obilježja i karaktera ). Tako da se tu design, mit i Art neminovno susreću, međusobno determiniraju i interagiraju – što dovodi do estetski zanimljivih i intrigantnih prekoračenja granica / rubova / normi ''modnog dizajna''. ''Odjeća'' tako korespondira i s onom koja je od ''šamanističkih'' vremena, te u antičkim kulturama bila namijenjena božanstvima, polubožanstvima, atributima mitoloških stvorenja, svećenicima/ -icama, misterijima, svetkovinama, teatru, procesijama ... A ne manje s renesansnim, manirističkim i baroknim alegorezama, od kojih je dovoljno da uputimo na slikarstvo jednog Archimbolda. Odabir i konceptualizacija scene, okoliša, modela, njihovih gesta i ekspresije na snimkama – pošto je Čekada ujedno i snimatelj, fotograf, u ovom slučaju, daje čitavom projektu naročitu dimenziju. Same fotografije posjeduju vlastitu estetsku kvalitetu, moguće ih je tretirati kao konačni medij posredovanja Čekadine ideje, procedure i prizora. Branko Cerovac
Ivan Mellor / Liburnija.net