Poziv na prosvjed – Josip Orlando Hrvatin: Bojim se upitati što je sljedeće nakon žice @ Pasjak, Rupa

mirni_prosvjed_lipa_novokracine_2015_zilet_zica_4

Mještanin Pasjaka Josip Orlando Hrvatin poslao nam je zanimljivu reakciju na postavljanje žice na slovensko-hrvatskoj granici, koju donosim u cijelosti.

Rupa/Pasjak – U Pasjaku sam rastao, u Rijeci odrastao. U Pasjak odlazim jer me uz njega, kao rodni kraj, veže sve dobro što su mi usadili roditelji, pa ‘‘gospud” Božić Božidar. Za zalaganje smo u bilježnicu od njega dobili ‘‘zlatni” pečat sa pčelicom.

Pješice smo odlazili u crkvu Jelšane kroz Šapjane pa po putu poli Ciburice, pa kroz njive, pa kraj groblja do crkve, oko 4,5 km u jednom smjeru. Oko podne smo mi djeca stara oko 6 godina, dolazili na južinu, kući. U Jelšanama smo se ‘‘uphajali” i ‘‘bermali”–prva pričest i berma.

Za pokapanje vam je već poznato-cimitar Jelšane, Slovenija. Rekli bismo-pa što- tako je bilo i bit će- e da nije rampe, zabrane, režima prolaska. Rampa i kunfin, blok, kako u Rupi, tako i u Šapjanama desetak godina ranije.

Tu u Šapjanama je rampa na mjestu koje je dio rimske ceste Via Aquila. Rimljani napravili, ‘‘naši” zabranili. Ni fašisti ni nacisti je nisu zatvarali. U glavama ljudi zabrana i rampa ne postoje, postoje samo u sjećanju na zlo, naročito fašizma i nacizma.

Otvoreno i iskreno ću reći, na način koji se često izbjegava, jer se ne želi spominjati naziv ex države. Ja se ipak usuđujem, to mi daje za pravo svježe postavljena žica po granicama u našem bližem i nešto daljem susjedstvu. U Jugoslaviji je nije bilo, u Jugoslaviji smo, više nego danas, poštovali jedni druge, bez obzira na porijeklo, vjeru ni nacionalnost. Bili smo jednaki, danas nismo, bili smo slobodni, jesmo li danas? Bio netko vjernik ili ateist Deset božjih zapovijedi je svakome vječna uputa što ne činiti.

Ćinjenica paljevine knjiga u nacističkoj Njemačkoj, koja je izazvala odgovor u izreci ‘‘tko pali danas knjige, sutra će paliti ljude”, mi također daje za pravo postaviti pitanje – što je slijedeće iza žice?

Ova 2015. je godina milosrđa, za poklon smo dobili žicu, usred Adventa, pred najveći blagdan.
Hladno mi je kad se sjetim što ta žica znači i što može izazvati, što slijedi. U njoj nismo mi u Hrvatskoj, ali jesu naši susjedi, Mađari pa Slovenci. Oni su stvorili najveći evropski logor, njihovi su stanovnici logoraši. Žica, rampa, i zabrana u glavi- pa u naravi!

Nažalost smo u žici i mi kao stanovnici udružene Evrope.

Nitko nema pravo narušiti miran suživot nas u Hrvatskoj i susjednoj Sloveniji,

Predlažem i molim Vas ‘‘denimo glave skup”, organizirajmo kulturnu priredbu ‘‘Protiv žičanog ludila”, borimo se kulturom protiv zla. Pridružite se svi koji u glavama nemate zabrane, jer ako to ne učinimo odmah sutra može biti gore.

Kunfíni u glávu
ALA PROKLJÉT HIP,
DAN I VRIME
KADA SU SVE ZÁ SE,
A PROTI NAS, U NAŠE JIME,

ZAPRLI MEJE,
STORILI RAMPU,
UBAVÌLI ŽICU,
STORÍLI KUNFÍNE.

SUSÉDU NEKA KRÁVA KREPÁ
PROTI OCA SIN,
PROTI BRATA BRAT!
MA NE MORE TAKO USTÁT!

DÓBREGA JE MALO,
SLABEGA PREVEĆ,
MA LODRÌCA PO VODU
NE MORE VAVIK TEĆ.

PO PUTU GRE-
PA SE RAZBIJE
I NÌČEZA VEĆ NI,
NI VODE NI VEĆ.

MA PORKO LADRO
PORKO ŠAŠÍN
I PORKO TAT,
NAN JE UTAC UTAC,
MAT JE MAT,
A BRAT JE BRAT.

I BREZ UNÌH SMO ZNALI
DA NAŠE JE NAŠE
A LJÚCKO LJÚCKO,
TAKO JE BILO
I TAKO ĆE BIT,
KÉMU PRÁVO
KEMU KRIVO.

Josip Orlando Hrvatin / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net