Priopćenje Narodne stranke reformisti: Ne može se živjeti u uredu od 8 do 4 @ Opatija

Marko Orešković, Aleksandar Popadić, Toni Zorić i Milutin Babić

To je najunosniji posao koji možete zamisliti. Proglasite se nadležnim za javne površine, potrošite nešto plave boje i naplaćujete masno asfalt koji je tko zna kada i tko položio na tko zna čiju zemlju – naveo je Orešković.

Opatija – Narodna stranka Reformisti, odnosno njen opatijski ogranak, reagirao je na temu parkinga u gradu priopćenjem koje potpisuje dopredsjednik Marko Orešković. Priopćenje pročitajte u nastavku…

Ove je godine sezona kiselih krastavaca počela iznimno rano. O parkingu u gradu Opatiji nitko više ne priča. Po principu “svakog čuda za tri dana dosta”.

Ipak, tema je to koja je naročito zanimljiva. To je najunosniji posao koji možete zamisliti. Proglasite se nadležnim za javne površine, potrošite nešto plave boje i naplaćujete masno asfalt koji je tko zna kada i tko položio na tko zna čiju zemlju. Našu, uzviknuti će netko. Pa ako je naša, zašto je moramo plaćati? Pa zato jer imamo naše volontere kojima nikad dosta.

Do prije par mjeseci gradskim parkiranjem upravljala je tvrtka koja je bila koncesionar i sve su oči bile uprte u vlasnika koji je ostvarivao lijepi profit. I Grad je u toj priči dobro prolazio jer je ubirao koncesiju a nije morao niti prstom mrdnuti. Sada sav profit ide Gradu ali se pojavio niz problema koji do sada nisu postojali. Javni propali natječaji, kadroviranje uhljebima, rat između gradskih vijećnika i gradonačelnika, ostavke i slična događanja koja zabavljaju opatijske kuloare samo je dio folklora koji ide uz gradsko poduzeće koje se počelo baviti parkingom. Teško je riječima opisati koliko svraba si je navukao Grad novom politikom parkiranja.

U međuvremenu, građani su veselo pohrlili i nabavili satove kojima ostvaruju pravo besplatnog parkiranja na jedan sat dnevno, ali su uskoro shvatili da uz jedan besplatan sat ide i promjena parking zona, duže vrijeme naplate, ukidanje besplatnih parking mjesta i sl.

Možda bi svi zajedno trebali spustiti loptu. Činjenica je da obzirom nema industrije niti poljoprivrede, Opatija živi od turizma. Kako je taj turizam sve više sezonskog karaktera te se svodi na dva udarna mjeseca možda bi i Grad trebao razmišljati kao i njegovi stanovnici a to znači da se povlače iz svojih soba u podrume i šufite a one kvalitetne prostore iznajmljuju turistima. To, opsadno stanje traje 60-ak dana a nakon toga se sve vraća u početnu poziciju. Tako bi se moglo postupiti i sa parkirališnim prostorom a izvan sezone zahvaljujući dobroj turističkoj žetvi građanima omogućiti bolje uvjete parkiranja. No, to je samo jedan u nizu prijedloga i jasno je da nikad neće svi biti zadovoljni. Problem je parkiranja kompleksan i treba ga sagledati sa više pozicija.
Naročito veliku ulogu igra javni prijevoz koji po kvaliteti ni malo zadovoljava potrebe Opatijaca. Svugdje u svijetu je normalna pojava da se javni prijevoz subvencionira i to baš iz prihoda od parkiranja. Obzirom da smo mi sportska nacija, odlučeno je da se od parkinga subvencionira sportska dvorana i nije nas briga hoćemo li se javnim prijevozom voziti kao u stočnom vagonu. Zbog te nebrige, prvenstveno u Gradu, imamo ovakav problem i konfliktne situacije. U svakom slučaju, kvalitetnim rješenjem javnog prijevoza značajno bi se riješio i problem parkinga. Bilo bi lijepo da prestane biti sramota koristiti liniju 32. Zaposlenici i dužnosnici Grada bi morali živjeti sa Gradom. To znači da bi ga morali konzumirati u potpunosti. Živjeti i stanovati u njemu i sa njim. Koristiti njegov javni prijevoz, vrtiće, škole, kavane, restorane, parkove, knjžnice, zdravstvene usluge. Samo tako je moguće povećati kvalitetu življenja naših građana. Ne može se Grad živjeti u uredu od 8 do 4. Treba ga živjeti 24 sata. Do tada će morati proći još nekoliko smjena generacija, ali ipak, na dobrom smo putu.

D. Ž. / PodUčkun.net

error: Content is protected !!