RAZGOVOR: Laurent Kružić – Od nesuđenog političara do svećenika

Laurent Kružić

Sada se u Voloskom nalazi na pastoralnoj godini, a u listopadu odlazi natrag u Rim na poslijediplomski studij. Vjernici u župi sv. Ane Volosko, naročito župnik vlč. Petar Belanić i časne sestre Kćeri kršćanske ljubavi, prihvatili su ga velikodušno i otvorena srca, što ga posebno raduje, jer na početku ga je bilo strah toga da „nitko nije prorok u svom selu“.

Volosko – Narodna poslovica „Čovjek snuje, a Bog određuje“ dobro bi mogla opisati put našeg sugovornika od dječjeg gradonačelnika, uspješnog učenika i potencijalnog političara pa do današnjeg mladog đakona koji se odlučio za svećenički poziv.

Opatijac Laurent Kružić, đakon je u crkvi svete Ane u Voloskom i priprema se za svećeničko ređenje i mladu misu u svibnju. Laurenta se većina sugrađana sjeća kao dječjeg gradonačelnika Grada Opatije i vijećnika Dječjeg gradskog vijeća, u opatijskoj osnovnoj školi pamte ga kao uspješnog debatanta, novinara i učenika generacije, a titulu učenika generacije ponio je i u Gimnaziji Eugena Kumičića Opatija. Nakon gimnazije odlučio je upisati teologiju, na čuđenje prijatelja, kolega i profesora. U lipnju je diplomirao teologiju u Rimu, u listopadu je zaređen za đakona u vološćanskoj crkvi, sada ga čeka mlada misa, a kada završi ovu pastoralnu godinu u Voloskom, vraća se u Rim na poslijediplomski studij.

Zanimalo nas je kako se odlučio na studij teologije i svećenički poziv te kakva su mu iskustva iz Rima, centra kršćanstva i najvećeg crkvenog centra danas.

– Oduvijek sam išao na mise, kao dječak bio sam i ministrant kod našeg monsignora Šimca, ali nakon krizme nisam niti pomišljao da bih mogao postati svećenik. Planirao sam si političku karijeru, već sam se vidio na naslovnicama novina kao novi mladi premijer sa ženom i troje djece, kroz smijeh nam priča Laurent prisjećajući se kako je kao dječji gradonačelnik i član Dječjeg gradskog vijeća sudjelovao u mnogim projektima za dobrobit djece i mladih u Opatiji, a kroz koje je osjećao da može pridonijeti napretku u gradu.

– U srednjoj školi politika mi se sve manje sviđala, a želja za bavljenjem njome polako je splasnula. Priključio sam se jednoj zajednici mladih u crkvi u Opatiji, a zatim i u Rijeci i tamo sam počeo shvaćati što to svećenici doista rade i tako se u meni rodila želja da budem svećenik. Moram priznati da je ta spoznaja bila šok za mene, ali još veći za moju obitelj. Profesori u školi su me odvraćali od svećeničkog poziva, ali za mene je bilo ključno da sam u srcu osjetio da me Bog zove i rekao svoj „neka mi bude“. To je onaj osjećaj za koji jednostavno znate da je pravi. Sada je i moja obitelj to prihvatila, mama, tata i braća vide da sam ja zadovoljan i to im je najvažnije. Moji roditelji su moji Marija i Josip koji sa mnom nose moje poslanje, kazao je Laurent.

Nakon gimnazije upisao je teologiju i filozofiju u Rijeci, gdje mu je ubrzo nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić predložio da studij nastavi u Rimu.

– U crkvenom školovanju nema razmjene studenata Erasmus, meni je Nadbiskup predložio da odem u Rim i ja sam to vrlo rado prihvatio. Studirao sam na Gregoriani, poznatom sveučilištu s dvije tisuće studenata, pet fakulteta i tri instituta, a boravio sam u kući koja se zove Germanicum et Hungaricum, u kojoj su studenti bili i sveti Marko Križevčanin, blaženi kardinal Alojzije Stepinac, naš pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević i mnogi drugi. U kući nas je bilo iz 15 nacija, a na fakultetu iz cijeloga svijeta, što je posebno iskustvo. Predavanja na sveučilištu bila su na talijanskom, dok smo u bogosloviji govorili njemački. Tamo sam dobio priliku puno naučili, naročito što se tiče međuljudskih odnosa, budući da sam bio u kontaktu s kolegama iz svih krajeva Europe i svijeta. Do tada sam uvijek mislio da sam jako tolerantan i da dolazim iz sredine koja je vrlo otvorena prema svima, ali tek tamo sam shvatio što je različitost i prihvaćanje drukčijih razmišljanja i svjetonazora te kako naći kompromis. Grad Rim je prekrasan grad, gdje su svi dobrodošli, i mjesto gdje svaki čovjek može obnoviti svoju vjeru, istaknuo je Laurent.

Sada se u Voloskom nalazi na pastoralnoj godini, a u listopadu odlazi natrag u Rim na poslijediplomski studij. Vjernici u župi sv. Ane Volosko, naročito župnik vlč. Petar Belanić i časne sestre Kćeri kršćanske ljubavi, prihvatili su ga velikodušno i otvorena srca, što ga posebno raduje, jer na početku ga je bilo strah toga da „nitko nije prorok u svom selu“. Ulaskom u crkvu Laurent je pristao na stroga pravila, molitve, post, ispovijedanje, pomaganje drugima, celibat… upitali smo ga nedostaju li mu izlasci i djevojke te što misli ima li dovoljno mladih okrenutih prema crkvi.

– I sam se ponekad propitkujem nedostaje li mi sve to i u tim se trenucima vratim na početak, kada sam shvatio da u mom životu postoji Netko tko me zove i želi me usrećiti. Fascinantan je prostor duše u kojem gledamo Boga licem u lice. Vjerujem da svakom čovjeku samo ovaj susret donosi ispunjenost. Što se tiče mladih, europski mediji pišu kako kršćanstvo u Europi izumire. Nikako se ne bih s time složio, jer se vjera ne mjeri brojem vjernika, već iskrenošću i žarom njihove vjere i djelovanja. Mnogo mladih, posebno na necrkvenim sveučilištima okreće se vjeri i mislim da u Hrvatskoj stojimo jako dobro, imamo puno zajednica mladih, samo u gradu Rijeci imamo ih desetak. Družimo se ne samo na misama, tu su i putovanja, susreti, molitve, pjesma, hodočašća… Nas mlade odrasli bi trebali doživljavati ozbiljnije i upravo na tragu toga je i Papa Franjo sazvao u listopadu veliki sastanak biskupa iz cijelog svijeta u Rimu, na kojem će mladi imati glavnu riječ, gdje se žele saznati očekivanja mladih, njihove želje i stajališta u odnosu na Crkvu i svijet. U tom kontekstu je izašla i Papina knjiga „Bog je mlad“, istaknuo je Laurent te zaključio kako je kroz istraživanja na fakultetu shvatio da i mnogi nekršćanski autori – sociolozi i psiholozi, kada su u pitanju odgoj i moral mladih govore isto što i Crkva.

Kristina Tubić / PodUčkun.net

error: Content is protected !!