Specijal o Miklaviji (drugi dio) – kako je propala tvrtka čiji razlog postojanja nikad nije bio jasan @ Matulji

miklavija_am_2013_1

U drugom od tri dijela specijalnog izvještaja u kojem se bavimo poviješću i budućnošću radne zone Miklavija, ali i odnosima unutar nedavno propale tvrtke Miklavija LC, donosimo povijest razvoja tvrtke čije je osnivanje, rad i konačna propast bilo obilježeno brojnim nejasnoćama…

Matulji – Kad je sredinom listopada 2013. godine Philip Wainwright na sjednici Općinskog vijeća Matulji najavio da će njegova investicijska kompanija Sparta Matrix uložiti 60 milijuna kuna u razvoj tvrtke Miklavija LC u kojoj je trećinu udjela držala Općina Matulji, činilo se to kao najava sjajne budućnosti radne zone koja još uvijek nije opravdala velika očekivanja od njenog ”iznimnog potencijala” za lokalno, regionalno, pa čak i nacionalno gospodarstvo. Međutim, ispalo je upravo suprotno – njegov je istup zapravo označio početak kraja projekta koji nikada, zapravo, nije ni zaživio. Godinu i pol dana kasnije, to su činjenice. Ono što je pod znakom pitanja – je li čitava priča oko ove tvrtke bila zapravo pokušaj prevare?

Nakon prošlotjednog prvog nastavka ovog specijala o radnoj zoni Miklavija, u druga dva dijela pokušat ćemo dati odgovor na to pitanje. Kako bismo to mogli, morat ćemo proširiti ovu lokalnu priču i na druge kontinente i mnoge zemlje, i vratiti se na početke tvrtke Sparta Matrix koja je trebala biti ”spasitelj” matuljskog gospodarstva, prije nego što je čitava priča ”završila u suzama”. No, prije toga, pozabavimo se sudbinom tvrtke Miklavija LC, ”polukuhanog” projekta čija je svrha postojanja od samog početka bila upitna.

Krajem prosinca 2013. godine, tvrtku Miklavja logistički centar za razvoj, dizajn, izgradnju i menadžment, ili skraćeno Miklavija LC d.o.o. osnovali su M+W Zander Facility iz Stuttgarta koji je preuzeo 55 posto vlasništva, Općina Matulji koja je preuzela 30 posto vlasništva, AMA Zagreb koja je ”dala” i voditelja tvrtke Antuna Martinovića priskrbila je 12 posto udjela, a Rijeka prometu ostalo je preostalih 3 posto tvrtke.

Predmet poslovanja tvrtke bila je izrada razvojnih dokumenata za smještaj logističkog transportnog centra na matuljskom području, izrada Studije gospodarske opravdanosti izgradnje takvog centra, ”prezentacija projekta u Europskoj uniji, kod institucija Europske zajednice i na drugim mjestima tržišta kapitala”, tehničko savjetovanje, projektiranje i izgradnja logističko-transportnog centra, istraživanje tržišta, komercijalna i transakcijska savjetovanja, te poslovodna i upravljačka logistika projekta transportnog centra.

Drugim riječima, sve aktivnosti oko istraživanja, planiranja, izgradnje i vođenja projekta Miklavija. No, već tu postoji prvi problem – Mikavija se nigdje ne spominje osim u imenu tvrtke. Zemljište radne zone ne pripada niti jednom od osnivača, već je u vlasništvu države. Ne postoji (tada) nikakva dokumentacija o postojanju radne zone niti intermodalnog logističkog centra, niti prostorni plan prema kojemu bi njegova izgradnja bila moguća. Nikakva garancija ne postoji da će baš projekti koje izradi ova tvrtka biti iskorišteni prilikom realizacije radne zone Miklavija, niti je jasno iz kojih će se izvora financirati tvrtka, a niti tko će plaćati izradu projektne dokumentacije… Uostalom, tko bi tvrtki osnovanoj s 20 tisuća kuna temeljnog kapitala prepustio vođenje milijardu eura vrijednog projekta?

Ukratko, razlog postojanja tvrtke Miklavja LC od samog početka bio je nejasan i nedorečen, a takva je situacija ostala i tijekom čitavog njenog desetgodišnjeg djelovanja.

U početku, zapravo, djelovanja nije niti bilo. Tvrtka je osnovana, postojala je, ali radila nije. Sve dok umjesto njemačkog partnera nije u vlasništvo ušla investicijska kompanija Sparta Matrix. Nakon toga, krenulo se raditi ”punom parom”…

U nekoliko godina izrađen je niz projekta i druge stručne dokumentacije, ekoloških, ekonomskih, prostornih studija – koji uključuju studiju isplativosti i studiju gospodarskih učinaka, geodetske podloge, ekološke studije, projekte za izgradnju infrastrukture i porjekt za izgradnju ranžirnog kolosijeka – no i dalje bez ikakve garancije da će se sve to što je napisano na papiru ikada preslikati u stvarno stanje u radnoj zoni. Tim više što je između tvrtke Miklavija LC i matuljske vlasti na čijem je čelu bio načelnik Mario Ćiković stvaran sve veći jaz – odlukom Vijeća u kojem je oporba tijekom mandata od 2009. do 2013. godine imala većinu, načelnik je ”izbačen” iz skupštine društva, i on sam tvrdi da nije imao nikakvih saznanja o funkcioniranju tvrtke.

– Osobno ne znam mnogo toga niti o tome što se s tvrtkom Miklavija LC događalo ni do 2009. godine kada sam postao načelnik, no o njihovoj ozbiljnosti svjedoči podatak da su 2011. godine najavili kako su spremni izraditi i financirati promjene prostorno-planske dokumentacije vezane uz radnu zonu Miklavija. Općina je to prihvatila, a do danas ništa nije napravljeno, kazao je Ćiković tijekom jedne od vijećničkih rasprava na temu Miklavije.

Početkom 2013. godine, nakon što su tijekom dvije godine američki investitori u rad tvrtke uložili između 1,5 i 2 milijuna eura, došlo je do sve većih problema u radu Miklavije LC. Naime, vlasnici Sparta Matrixa ”zavrnuli su pipu”, i dugovi su se počeli gomilati – nije bilo sredstava za plaćanje djelatnika, podmirivanje troškova rada, nastavka rada na projektnoj dokumentaciji… Svoju odluku o uskrati financiranja, direktor Sparta Matrixa Philip Wainwright objasnio je ”otezanjem” Općine Matulji u osiguravanju vlasništva nad zemljištem, te je nakon ”prebacivanja” vlasništva iz državne na lokalnu samoupravu uslijedilo i gostovanje američkog direktora na Vijeću i najava daljnjeg ulaganja kroz dokapitalizaciju u visini od 60 milijuna kuna.

No, trenutak euforije među vijećnicima zamijenilo je brzo otriježnjenje – Skupština društva na koju je načelnik Ćiković poslao ”općinskog” odvjetnika Alena Boškovića nije prihvatila dokapitalizaciju. Budući da za promjenu društvenog ugovora treba 75 posto glasova, Sparta Matrix nije mogao promijeniti vlasničke udjele bez suglasnosti Općine, tvrtka je ostala ”bez love” i nastavila svoj put prema stečaju koji je formalno pokrenuo bivši direktor Antun Martinović. Razlog odustajanja od dokapitalizacije od strane Općine Matulji jednostavan je koliko i neobičan – plan tvrtke nije bio dovoljno jasan, njeno daljnje postojanje nije dovoljno kvalitetno objašnjeno. Neobično je to što je u istim takvim uvjetima – nejasnog plana i postojanja – Miklavija LC poživjela više od desetljeća…

U stečajnom postupku sudbina tvrtke i vjerovnika vrlo je izvjesna – imovina se mjeri u nekoliko desetaka tisuća kuna i planovima koji nisu vrijedni nikome osim eventualnim investitorima koji će jednog dana kročiti na plato Miklavije, dugovi pak u milijunima. Paralelno s otvaranjem stečaja, i Sparta Matrix podnijela je protiv Općine Matulji tužbu zbog izgubljene dobiti, optuživši je za propast tvrtke u kojoj, realno, općinska vlast i nije sudjelovala.

Na koncu svega, ostaje pitanje zbog čega su američki investitori ulagali tolike novce s vrlo neizvjesnim povratom. Jedno od objašnjenja, koje je prihvatila i općinska administracija, kaže da je razlog u tome što je njihov plan čitavo vrijeme bio ”dočepati” se vrijednog zemljišta. Drugi razlog puno je kompleksniji, i njime ćemo se pozabaviti u narednom dijelu ovog specijala.

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net