Što nakon turizma: Lekcije iz Nice za opatijsku budućnost

Delegacija Nice posjetila je nedavno Opatiju, kako bi predstavila svoj projekt uvrštenja u Svjetsku baštinu organizacije UNESCO, a predstavljajući svoju povijest i budućnost otkrili su i neke lekcije iz kojih bi i sama Opatija mogla „profitirati“.

Opatija – Turizam je često na zlu glasu. Njegovi negativni efekti, poput uništenja prirodnih resursa, prevelikog pritiska na infrastrukturu i ekosustav određenog područja, ali i „gospodarskog umrtvljenja“ popularnih turističkih destinacija (o tome smo već odavno pisali, u jednom od onih feljtona u našem prvom desetljeću postojanja koji je izazvao veću pozornost i raspravu u javnosti) – već su odavno poznati, no što je s onim pozitivnim? Nije tu riječ samo o financijskim benefitima i prilici da prostori koji nemaju perspektive za industriju ili poljoprivredu daju šansu za stjecanje značajnog imetka svojim građanima, već i jedinstvenim kvalitetama imanentnim samo turizmu i nekim „profinjenijim“ vidovima ljudskih aktivnosti.

Naime, za razliku od većine radnji kojima ispunjavamo vrijeme na zemlji, turizam je jedna od rijetkih aktivnosti koja je isključivo ljudska i u tom je smislu bliska umjetnosti i kulturi – osmišljena je s ciljem istraživanjem, upoznavanjem novih stvari i doživljajem novih iskustava, razmjeni ideja i civilizacijskih raznolikosti, ispunjavanjem dokolice vrijednim znanjima i spoznajama.

Upravo to je jedna od osnovnih ideja na kojima francuski grad Nica gradi svoju kandidaturu za UNESCO-v popis svjetske baštine, a u tom procesu nužno je da se dobro zagledaju u svoju prošlost, sadašnjost i budućnost te istraže vlastiti „raison d’être“: jesu li samo ukras, igračka za dokone bogataše željne lijepih mjesta i provoda ili su ostavili dublji trag u kolektivnoj kulturi čovječanstva? A lekcije koje (je) Nica nauči(la), trebala bi primijeniti i Opatija, svjevrsni „jadranska preslika“ rodnog mjesta francuske rivijere.

Dva grada, kao što su to primijetili i francuski gosti – Olivier-Henri Sambucchi, glavni kustos za nacionalnu baštinu i šef misije Svjetska baština Nice François Laquièze – dijele brojne nevjerojatne sličnosti. Štoviše, čak je i Friedrich Julius Schüler, direktor Društva južnih željeznica i „arhitekt“ suvremene Opatije isticao kako želi stvoriti „jadransku Nicu“.

Nica i Opatija imale su sličan razvojni put, obje destinacije svoje početke „vuku“ još u antičko doba, a obje su svoj turistički život počele kao zimske destinaciju – Opatiju je otkrilo austrijsko plemstvo, a Nicu bogati Britanci, ali otprilike jedno stoljeće ranije. Osim što je turistički starija destinacija, Nica je i daleko veća od Opatije, jer broji oko 350 tisuća stanovnika, no daleko su brojnije sličnosti koje ih povezuju – obje destinacije su sjecište raznih kulturnih utjecaja, obje su središta svojih rivijera: prostora obale „stješnjenog“ između mora i planina, s time da je upravo Nica bila izvorište „ideje rivijere“ kao jedinstvenog turističkog područja s posebnom, često i ljekovitom klimom.

Kao i Opatija, niti Nica nije imala osobit značaj prije turističkog razvoja – jedini značajniji proizvod bilo je maslinovo ulje, a mještani su vrlo brzo shvatili, kako je prenio François Laquièze citirajući dnevnik jednog Ničana otprije nekoliko stotina godina, da „tri stotine Britanaca nose daleko veću zaradu nego natprosječno dobar urod maslina“. Tako da se može reći da je, kao i Opatija, „Nica grad stvoren turizmom, uz vrlo brzi rast, koji prije toga nije imao niti industrije niti arhitekture“.

Upravo one karakteristike koje su te krajeve činile siromašnima tijekom dugog perioda razvoja ljudske vrste, učinile su ih i jedinstvenim turističkim destinacijama – netaknuta priroda, „neoskvrnjena“ gospodarskim aktivnostima i poljoprivredom, mogla je postati izvor bogatstva kroz turizam. No, kako je kazao Laquièze, turizam je izvor prihoda, ali i izvor straha: može li se prosperitet graditi na jednom tako osjetljivom gospodarskom modelu, koji je sklon teškim poremećajima u vrijeme kriza, ratova, gospodarskih problema?

Sam je dao i odgovor – više od 250 godina povijesti Nice pokazuju kako je turizam doista jak pokretač gospodarstva. Uostalom, više od 10 posto svjetskog gospodarskog proizvoda otpada upravo na turizam. Problem ove gospodarske grane jest upravo u tome što „zabranjuje“ gotovo sve ostale, pa su tako i Ničani bili neskloni bilo kakvim industrijskim, poljoprivrednim, čak i edukativnim (nisu htjeli sveučilište jer su smatrali da bi studenti negativno utjecali na posjećenost grada) aktivnostima koje bi se mogle kositi s turističkim aktivnostima. I u tome je sličnost s Opatijom, koja također nema apsolutno nikakvog industrijskog potencijala (niti ga smije razvijati).

No, ključna razlika počela se događati sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća – Nica je otkrila „čiste industrije“ poput kreativnih i IT industrija, a IBM je svoje sjedište imao upravo u tom gradu. Ponovo, jednako kao i na početku razvoja turizma (a slično kao i u Kaliforniji) prirodne ljepote u kombinaciji s nezagađenošću klasičnom industrijskom proizvodnjom stvorile su „plodno tlo“ za razvoj suvremenih gospodarskih djelatnosti. Danas turizam u Nici i dalje čini preko 50 posto prihoda, no sve veći dio „kolača“ otpada na razvoj pametnih industrija.

Upravo to je „epilog“ razvoja koji nedostaje Opatiji – prelazak iz isključivo turističkog društva u jednog od lidera na području novih tehnologija i kreativnih industrija. Predložak, kao što vidimo iz Nice, postoji, a postoje i svi preduvjeti za novi korak u razvoju grada. Pitanje je samo – hoće li Opatija znati iskoristiti svoje prilike kao što je to znala Nica?

 

error: Content is protected !!