Što sve stane u sto godina života…
…da li je jeo nemasno i čuvao se duhanskog dima, je li pio posebne ekstrakte iz biljnih apoteka protiv kolesterola i triglicerida…
…u nastavku teksta pročitajte priču, nećaka, Amira Muzura – Život sa stricem…
Opatija – Prvo slijedi onaj šturi, klasični, izvještaj. Naš vitalni sugrađanin Slavko Cerovečki jučer je proslavio 100 – ti rođendan! Gospodinu Cerovečkom čestitala je delegacija grada predvođena Ivom Dujmićem, koji je slavljeniku uručio tortu i sliku Claudia Franka.
Život sa stricem
Otkad znam za sebe, muža mamine sestre zovem ”stricem“ ili ”strikom“. Možda je tome pridonijelo i dječje simpatično tepanje ”Ciko Cako“ za ”striko Slavko“, no, sjećam se da me jednom davno, u osnovnoj školi, netko pokušao ispraviti objašnjavajući mi da se, zapravo, radi o tetku: kako mi se taj ”tetak“ učinio nekako previše sličnim ”patku“, ustrajao sam u svojoj ”grešci“ do današnjeg dana.
A današnji dan je dan kada taj moj ”stric“ Slavko Cerovečki slavi stoti rođendan. U obitelji je oduvijek bilo prihvaćeno zdravo za gotovo da ćemo taj dan dočekati (možda smo više sumnjali u nas same nego u Slavka): pa ipak, kada je osvanuo taj 30. rujna, svi smo nekako ostali začuđeni. Sto godina čovjeku izgleda pomalo izvan domašaja pogleda, kao da se propinje na prste pokušavajući uzalud dosegnuti drugu stranu brda. Teško je shvatiti, pa stoga i cijeniti, da je Slavko rođen dvije godine prije potonuća Titanica, četiri godine prije izbijanja Prvog svjetskoga rata, da je imao osam godina – dakle, da se još sjeća – kada je propala Austro-Ugarska, da je već skoro četrdeset godina u penziji.
Ljudi ga, osobito posljednjih dana (kao da su mu tek sad povjerovali da doista dugo živi), najčešće pitaju u čemu je „kvaka“: je li jeo nemasno i čuvao se duhanskog dima, je li pio posebne ekstrakte iz biljnih apoteka protiv kolesterola i triglicerida. Tajna njegova života, to svakako treba reći, nije u lagodnosti: sam se izdržavao još od rana djetinjstva, radio nerijetko teže poslove, stavljao glavu na panj kao ilegalac u Zagrebu tijekom Drugog svjetskoga rata, bio premlaćivan u ustaškom zatvoru. Nakon 1945. bio je uglavnom na rukovodećim mjestima – čelnik hrvatskih sindikata i direktor Dinamova stadiona.
Ukratko, pušio je desetljećima kao Turčin, pio kave na sastancima toliko da se jednom potrovao kofeinom, redovito konzumirao (i konzumira) vino i konjak. Usprkos svemu, nikada nije bio značajnije bolestan. Jedino što bi se, možda, osim gena (i sestra mu je, pasionirana planinarka, umrla u pozamašnoj dobi), moglo reklamirati iz njegova života kao ”uzorito“ je kretanje: stalno, opetujuće, disciplinirano fizičko i mentalno kretanje. Otkad su se Cerovečki doselili u Opatiju, prije dobrih desetak godina, Slavko je svakoga dana žustro odlazio na Tržnicu i vraćao se svladavajući uzbrdicu do Vrutki tako da bi se čovjek znao zapuhati prateći ga. Imao je oduvijek svoju dnevnu rutinu koju mi, kao djeca, nikada nismo smjeli narušiti. Na iznenađenje, a donekle i neshvaćanje, nas ostalih, Cerovečki su uvijek nešto gradili i kupovali, a potom prodavali – aute, vikendice, stanove, terene. Tek su doselili u Opatiju, a već su temeljito rekonstruirali prastari stan predaka Jačićevih, u kojemu danas žive.
Sjećam se da je Branko Fučić uvijek govorio da je čovjek živ dok mu ”prede“ stroj pod kalvarijom. Bit će da je i taj moj ”stric“ Slavko doživio stotu igrajući sa životom utakmicu na način da se, prije svega, nikada i ni za što nije htio predati.
nećak Amir M.
Foto: Nikola Turina
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net