Tjedni retrovizor

retrovizor_2012

Dragi naši, ovo je posljednji Tjedni retrovizor u 2013. godini. Je, znam da ima još jedan tjedan do kraja, ali taj ćemo tjedan iskoristiti da bacimo pogled unatrag sve do početaka 13. godine novog milenija, kako bismo vidjeli koji su sve događaji obilježili proteklih dvanaest mjeseci.

A sada, posljednji put ove godine, pogledajmo koji su događaji obilježili proteklih sedam dana.

– Otkazi

I had a job but the boss man let me go.
He said
I’m sorry but I won’t be needing your help no more.
I said
Please mister boss man I need this job more than you know.
But he gave me my last paycheck and he sent me on out the door.
(Aloe Blacc)

Priča o 87 otkaza radnicima Liburnia Riviera Hotela prošlog je tjedna doživjela vrhunac, uz ”simultane” reakcije gradonačelnika Opatije Ive Dujmića i njegove stranke, SDP-a, koji su održavali tiskovnu konferenciju u istom trenutku u kojem je ”u eter” poletjelo i otvoreno gradonačelnikovo pismo ”šefu” SN Holdinga Darku Ostoji.

Nažalost, 87 sudbina stvarnih ljudi ostalo je u ”zapećku” priče u kojoj su se svi formalno zalagali za njihova prava, ali konkretno nisu napravili ništa – od sindikata do gradskih vlasti. I sve to zbog činjenice da su potpuno promašili argumentaciju.

Prije svega, formulacija ”znamo da je LRH privatna tvrtka, ali…” ne bi se trebala više koristiti u javnoj raspravi. Jer, kao prvo, SN Holding nije privatna tvrtka, već je većinski u privatnom vlasništvu, dok je kontrolni paket dionica u javnom vlasništvu lokalne samouprave. Ako je to mala i nebitna distinkcija, ne znam zbog čega su se svi onda toliko trsili da se taj kontrolni paket osigura. Činjenica jest da ”zlatna dionica” osigurava tek ograničen utjecaj, ali i to je bolje nego nikakav utjecaj, koji je možda trebalo iskoristiti pametnije i ranije nego što je čitava ova priča ”buknula” u javnosti.

Drugo, nema potrebe za onim ”ali” – ako je to tvrtka koja ima svog vlasnika, onda ga ne može nitko natjerati da ima na plaći više ljudi nego što smatra da mu je potrebno. Nisam još čuo da se lokalna vlast upušta u određivanje koga poduzetnik smije, a ne smije zaposliti ili otpustiti – proteklih godina opatijska ispostava Zavoda za zapošljavanje nabujala je za nekoliko stotina duša, pa opet nije bilo nikakve intervencije SDP-a i gradonačelnika (koji, s druge, strane, i sam prema pisanju medija ima svoju listu od dvadesetak ljudi ”viška” kojih bi se htio riješiti iz gradske uprave). Očito je LRH ”zadnji bastion socijalizma” u ovim krajevima, pa se kao takav gleda ”posebnim povećalom” u javnosti.

Treće, argument da su ”u hotelima Cavtat pripremili isti iznos otpremnine za 45 ljudi kao u LRH za 87” – koji ponavljaju sindikati i SDP – vodu drži samo na prvi pogled. Naime, lako je moguće da iz LRH odlaze ljudi u prijevremenu mirovinu, pa su time otpremnine niže, ili ljudi s manje radnog staža, čime su otpremnine opet niže. Ako ništa od toga nije slučaj, onda su hotelima Cavtat imaju daleko kvalitetnije sindikalne vođe koji su ispregovarali povoljnije uvjete za svoje kolege.

Konačno, pozivanje na socijalnu osjetljivost kod investicijske kompanije dodatni je pokazatelj kako SDP-ovi kadrovi uopće ”ne kuže priču”. Jedini argument koji ovdje igra je – novac. Darko Ostoja nije se uhvatio LRH da bi spasio stotine ljudi od gubitka posla i života na ulici, nego da bi mu u relativno kratkom razdoblju povisio vrijednost, prodao ga i zaradio na razlici. Hoće li na kraju u toj priči ostati 200 ili 400 radnika, njemu je vjerojatno potpuno svejedno, ako omjer prihoda i troškova po radniku iznosi isto.

Znači, ako Grad Opatija već nije iskoristio svoj status suvlasnika s kontrolnim paketom i pozicije u Nadzornom odboru tvrtke da se na vrijeme informira o njenim planovima, sada bi morao pronaći prave adute kojima će ”natjerati” LRH da povuče odluku o otkazima. A pravi argument bio bi sljedeći: ”Gledaj, Darko, ovo je naša strategija razvoja turizma u sljedećem kratkoročnom, dugoročnom i srednjoročnom razdoblju. Prema analizama, Opatija ima stabilno cjelogodišnje poslovanje, uz očekivani porast broja gostiju od toliko i toliko. Svoje promidžbene aktivnosti usmjeravamo prema toj i toj tržišnoj kategoriji koja koristi hotele više klase, koji zapošljavaju veći prosječni broj radnika po smještajnoj jedinici. To znači da se jednostavno ne isplati otpuštati već gotove i istrenirane kadrove ako ćeš za godinu dana morati ponovo uzimati neiskusne i trošiti novac i vrijeme na edukaciju”. To je ”mrkva”, koja se čini daleko iznad onoga što je ova gradska vlast kapacitirana ponuditi, ali u ”igri” su i druge mogućnosti – poticanje investicija smanjivanjem komunalnog doprinosa za objekte u turizmu, sufinanciranje kamata na kredite podignute za širenje hotelijerske djelatnosti… Nove investicije zadržale bi radnu snagu.

No, ima lokalna samouprava na raspolaganju i ”batinu”, pa jednako tako može reći da je u ovom trenutku ne zanima prodaja dionica LRH kao niti njihova cijena, te će napraviti sve što je u njenoj moći da tu cijenu dionica sruši ako SN Holding namjerava ulaziti u ”rat” s njome. To bi svakako privuklo pozornost Darka Ostoje više nego kuknjava o socijalnoj osjetljivosti. Konačno, tu je niz drugih mehanizama – prijetnje povećanjem spomeničke rente, podizanjem cijene komunalne naknade, podizanjem drugih gradskih davanja i poreza, skupljim parkirnim kartama oko LRH objekata, isključivanjem iz promotivnih materijala, strožim uvjetima u prostornim planovima… Sve to, kod racionalnog ”privatnika” vjerojatno ne bi izazvalo želju za pokazivanjem mišića, nego bi u ovoj situaciji prije ”stao na loptu”, procijenio moguće koristi i štete od svoje odluke o otkazima, i na koncu je povukao.

– Čekanje

‘Cause if summer is here,
I’m still waiting there;
Winter is here,
And I’m still waiting there.
(Bob Marley)

Za razliku od rotora kraj klinike dr. Nemeca, čini se da za rotor na Kuku (http://www.liburnija.net/u-oku-kamere-rotor-na-kuku-u-punoj-funkciji-normaliziran-promet-po-novoj-cesti/) pjesma ”Waiting in Wain” više nije aktualan soundtrack…

– Božić

Božić je judi, Božić je judi,
Božić je, Isusić se rodil…
(Šajeta)

Na kraju, nakon svih ovih ”teških vijesti” prošećite se do Šmogora i uhvatite malo atmosfere da isperete taj gorak okus iz ustiju…

Jebiga, ipak je Božić…

Davor Žic / PodUčkun.net

Similar articles

Tjedni retrovizor

5 months ago

Tjedni retrovizor

6 years ago

Tjedni retrovizor

3 years ago
error: Content is protected !!