Tjedni retrovizor
…ilustracija…
Usprkos najavama, preživjeli smo još jedan smak svijeta. Trebalo nas je uništiti nepoznato svemirsko tijelo, ili barem kakav nuklearni rat kao predigra za „drugi dolazak“, no zasad ništa od toga. Inače, to s najavama smaka svijeta dosta je nezahvalan posao – ako pogriješiš, svi ti se smiju. Ako se pokaže, međutim, da si bio u pravu, neće biti nikoga da ti čestita na procjeni…
S obzirom da se svijet i dalje vrti prema rasporedu, evo u tom rasporedu i novog Tjednog retrovizora sa tri najvažnije teme iz prošlog tjedna.
– Pariz, Opatija
I was a free man in Paris,
I was unfettered and alive…
(Neil Diamond)
Najvažnija tema prošlog tjedna, pa čak i mjeseca, a definitivno i jedna od ključnih priča ove godine jest – skori novi život hotela Paris. Priča koju smo (nije da se hvalimo) ekskluzivno objavili imala je izvrstan odjek u javnosti i medijima, pa čak i danima nakon prve objave zaslužuje naslovne stranice novina.
A uistinu to i zaslužuje. Hotel koji je mnogima ostao u lijepom sjećanju zbog svoje legendarne kavane, a koji se posljednjeg desetljeća spominje isključivo u negativnom kontekstu, sada će dobiti „drugu priliku“ – Opatija će malo „uglancati“ svoju glavnu ulicu, radnici dobiti zaostale plaće, a novi vlasnik šansu da konačno „svoj na svome“ izgradi vlastiti poslovni model.
U svakom slučaju, jedna od rijetkih lijepih priča koja ima po jedan „win“ za svakoga uključenog u nju…
– Molska kadenca
Idi…
I zauvijek zalupi vratima.
(Petar Grašo)
Ruglo koje je (još uvijek, ali ne zadugo) hotel Paris za glavnu opatijsku ulicu, za mul je bio – Capitano. Skupljalište raznih „neželjenih elemenata“, od štakora do drugih beštija, pružao je nelijepu sliku gostima koji su u „Staru damu“ stigli morskim putem. Prije dvije godine prostor bivšeg Capitana je obnovljen i (pre)uređen kao restoran Molo, no čini se da to nije najbolje sjelo baš svima, pa vlasnik Mola navodi sustavne prijetnje i zlostavljanja u kojima kao najodgovornije proziva ravnatelja Lučke uprave Debelića i gradskog vijećnika Brnečića, s time da se potonji, navodno, hvali da sve radi kao desna ruka gradonačelnika Dujmića.
Prijetnje podržane od strane lokalne vlasti koje žele otjerati poduzetnika koji je obnovio ruglo grada? S obzirom da se demanti Voskionovih izjava još nije pojavio, a poznavajući brzinu kojom gradonačelnik Dujmić žuri reagirati na sve natpise koji mu ne idu u korist – zasad valja pretpostaviti da je priča, nažalost, točna.
– Vijeće obmane
Tell me lies,
Tell me sweet little lies…
(Tell me lies, tell me, tell me lies)
Oh, no, no you can’t disguise…
(Fleetwood Mac)
Kad već govorimo o „brzim reakcijama“ gradske vlasti i institucija, tamo gdje su one potrebne, kao u gornjem slučaju, nema od njih „ni traga ni glasa“. Tamo gdje su one nepotrebne, kao u dva slučaja prošlog tjedna, angažira se silna medijska mašinerija da se one „zavrte“ u smjeru koji najčešće nema previše veze sa stvarnim situacijama. Pritom je nevjerojatna lakoća s kojom se plasiraju tvrdnje koje graniče s pameću.
Tako, recimo, djelatnici Opatije 21 danima nazivaju ljude koji imaju ugovor o mjesečnoj karti za parkiranje u garaži i javljaju im da će ona poskupjeti sa 100 na 500 kuna, no gradska vlast uredno ustvrdi kako to nije istina jer je karta oduvijek koštala 500 kuna. Još bi se netko na mom mjestu mogao uplašiti i moguće tužbe, kada ne bi imao pedesetak svjedoka koji su plaćali 100 kuna i uplatnicama koje to potvrđuju.
Sličan primjer je i famozna nagrada „Zlatni cvijet“ koju je navodno Opatija osvojila, iako nigdje u svijetu takvog natjecanja nema. Postoji, doduše, udruga Communities in Bloom koja, uz naplatu takse, procijenjuje uređenost određenog mjesta i svrstava ga u kategoriju, pri čemu je „5 Blooms – Gold“ najviša moguća kategorija. Na temelju takve procjene prozvati se „najuređenijim gradom u Europi“ toliko je ridikulozno da bi jedina normalna reakcija bila ismijati osobu koja je to ustvrdila, a ne pokloniti mu udarne tekstove i minute u medijima. Naime, ta tvrdnja ravna je tome da LRH ustvrdi da je Ambasador najbolji hotel u Hrvatskoj jer ima pet zvjezdica. Ili da ičićanska marina ustvrdi da je najljepša plaža u ovom kraju jer ima plavu zastavu.
Nije to toliko problem političara, kojima je općenito imanentno da istinu govore samo kad ih se na to prisili. Već onih koji njihove neistine snagom povjerenja javnosti pretvaraju u informacije, iako bi jedan poziv ili nekoliko klikova mišem bio dovoljan „istraživački rad“ da se dozna stvarno stanje. No, tako je to – kaže se da narod ima vlast kakvu zaslužuje, a očito da i vlast ima medije kakve plaća.
Davor Žic / PodUčkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net