Tjedni retrovizor
U novom broju pročitajte – tko se nikad neće prodati, a tko se prodao i pošto, te još ponešto o apstraktnoj strani hrvatskog zakonodavstva…
– Oan, tju, tri…
Been going on for fucking years now
And punks we’re going to stay
What you see is how it is
We’ll never sell out no way
(The Exploited)
Okej, možemo se složiti da pankerski bendovi ne predstavljaju vrhuunac tekstopisačkog i glazboskladalačkog umijeća, al’ da ga jebeš – nitko ne praši kao oni. Reggae bendovi sa svojim ”feelgood” melodijama, rockeri koji slažu simfonijske balade, pop-pjevači s nepresušnim temama o tužnoj ljubavnoj sudbini (u kojima se neizbježno rimuje ”voljeti” i ”ti”, ”sebe” i ”tebe”, ”oči” i ”noći”) – nitko od njih ne zna reći riječ ”fuck”, a da zvuči toliko milozvučno da uopće ne osjećaš bol u cjevanici koju ti je nanio željezni čep nečije ”marte” raspojasane u nabrijanom ”pogu”.
A što se tiče ”fajta” organizatora Barufa s hotelijerima, možemo samo zaključiti da – za razliku od opatijskog turističkog potencijala – punk’s not dead…
– I need dollars…
Cover up cover up
Corruption corruption
The systems fucked up…
(The Exploited)
Zahvaljujući vrijednom trudu Akcije mladih i Liste za Rijeku saznali smo koliko nas godišnje koštaju političari u Primorsko-goranskoj županiji – ”tričavih” 60 milijuna kuna (u podjeli ”plijena”, napomenimo, sudjeluju i članovi Akcije mladih i Liste za Rijeku).
Međutim, čitava ta matematika pomalo je krivo postavljena – ne koštaju nas političari 60 milijnua kuna, toliko nas koštaju samo njihove ”legalne” plaće… Kad bi netko uspio izrađunati koliko novaca su nas koštala razna ”zamračenja sredstava”, loše odluke i bezočni lopovluk hrvatskih političara, došlo bi se iznosa za koji bi se moglo izgraditi daleko više od ”8 sportskih dvorana kakva je izgrađena u Balama ili 9 vrtića kakav je izgrađen u Višnjanu ”.
– Vodama vode vode me…
You’re right again you’re right again
there is no point
What’s the fucking what’s the point…
(The Exploited)
Kako funkcionira decentralizacija na hrvatski način, pokazuju i primjeri novog usklađenja cijena vode, ili nedavni primjer s lovranskog vijeća na kojem se raspravljalo o odluci o zbrinjavanju napuštenih životinja – hrvatsko nacionalno zakonodavstvo prilagođava se europskim propisima i normama, a onda su lokalne razine primorane prilagoditi se nacionalnom zakonodavstvu. Na primjeru to izgleda ovako – za zbirnjavanje pasa lutalica zadužena su skloništa za životinje ali europske pravne norme ni hrvatske zakonodavce koji su se s njima ”uskladili” ne zanima činjenica da u Hrvatskoj skloništa za životinje uopće ne postoje. Isto kao ni centralni deponiji, ili mogućnosti naplaćivanja odvoza otpada po stvarno potrošenom volumenu…
Jasno je meni da zakoni moraju biti apstraktni, ali čini mi se da ponekad ipak pretjerujemo…
Davor Žic / Liburnija.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net