Tjedni retrovizor
Iza nas je tjedan bogat događajima, a ispred vas je još jedan tjedni retrovizor.
Pa ‘ajmo lagano…
– Papa Wojtyla i ja…
Poljska
u mome srcu mazurka
Poljska
nije nikad dala kvislinga.
(Azra)
Bez obzira na glasine da je Amir Muzur postao poljski konzul samo zbog toga što Džoni Štulić nema putovnicu, koje će nesumnjivo pokrenuti prvi dio prve rečenice prve današnje teme, otvorenje počasnog konzulata Republike Poljske u Opatiji svakako je glavna priča prošlog tjedna. A lijepo je ”sjela” i Muzuru, koji je imao priliku s internacionalnih visina pogledati na svog nasljednika u fotelji gradonačelnika koji se morao ”boriti” za mikrofon…
Nije, pritom, za odbaciti ni nova titula kraj Muzurova imena, jer nakon onog kolumnista portala Liburnija.net, posao počasnog konzula svakako je najznačajnije volotnersko radno mjesto koje ga je posljednjih godina zadesilo.
– Sol na ranu
Šparuga lovranska,
Rada bi je saki,
Ma će zibrat sama
Kemu će se dati.
(Dule)
Naslov je bio spreman – u mojoj glavi, ako ne i na papiru – ”Šparuga lovranska na meniju i van sezone”, ali uzalud, jer opatijska publika nije imala ”apetita” za Duletov najnoviji gastronomski uradak. I to već drugu godinu zaredom, jer lani mu je klapa Sol stavila ”soli na rep”, a ove su godine ”sol na ranu” dodali i Gina Picinić i Alen Polić.
Iako sam osobno bio uvjeren da će Dule doma odnijeti pobjedu, iskusna Mrva ipak je ”tipovala” na klapu i Ginu i prije nego što su otpjevali svoje. A kad se usred ”Mediteranea” zaorio glasni pljesak publike, pobjednik večeri bio je jasan svima osim meni, koji sam još uvijek vjerovao u prednost domaćeg terena.
Ali, nije bitno – bitno je da se MIK već čvrsto udomaćio u Opatiji, i da je osmijeh Ive Dujmića – dok je u prvom redu slušao kako ”zvoni čakavština” – bio veći od Velih vrata Kvarnera… Što bi rekla reklama kartične firme; pozornica ima svoju cijenu, rasvjeta također, ali dobro raspoloženje prvog čovjeka grada jest – neprocjenjivo…
– Bob Graditelj
Zora sviće kukuriče pjevac
a ja radim
kao bauštelac…
(Alen Islamović)
Ne znam je li dugo potrajao ”mikovski” osmjeh Ive Dujmića, jer već idućeg dana dočekalo ga je u svim medijima otvoreno pismo opatijskih malih građevinara, koji se žale da im Grad i velike firme otkidaju kruh od usta…
Tako je to u Opatiji – čini se da su nam uvijek gosti na prvom mjestu; i na MIK-u i na baušteli…
Davor Žic / Liburnija.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net