Tjedni retrovizor
Nekako smo u proteklih tjedan dana preskočili jedno godišnje doba – u jednom trenutku bili smo u ljetu, a sad je već zima – a sva ta vremenska neodređenost zbunila je ljude. Tako u istom danu imamo snijeg na Učki i kupače na lovranskim plažama… Nevjerojatno, zar ne?
Čudne se stvari događaju kad vlast nad nama vrše (prirodne) kataklizme – kao, na primjer, ovi plakati koji su osvanuli po Opatiji, na kojima gradska vlast zahvaljuje nekome (građanima, biračima, sportašima?) na tome što će radovi na sportskoj dvorani krenuti za tjedan dana… Što bi rekao Jerry Seinfeld – ”what’s up with that”?
– Brojke i slova
bit ću jedan ali vrijedan,
bit ću dva ali s tobom,
bit ću bilo koji broj (samo),
samo da sam tvoj.
(Hladno pivo)
”Od 1. siječnja do 30. rujna 2011. zabilježeno je 269.478 dolazaka turista s povećanjem od 4% u odnosu na isto razdoblje 2010. godine i 885.036 noćenja s istim porastom od 4%”. Da sam ovu poruku iz Turističke zajednice kojim slučajem dobio na mail, završila bi na istom mjestu gdje i one ”penis enlargement” poruke – otprilike jednako zvuči ”povećanje od 3.000 dolazaka ili dva posto” i ”povećanje od 2 inča ili do sedam posto”.
Dakle, osim što nas zatrpava brojkama u apsolutnim i relativnim iznosima kao neželjenom poštom, Turistička zajednica mogla bi nam dati i neke konkretnije podatke. Odnosno, da iskoristimo raniju paralelu – otvoriti pred nama kaput, pa da jasno vidimo koliko je to 2 inča ili sedam posto. Treba naglasiti da u ovoj rečenici odustajem od metafora, pa molim da ju se na taj način i tumači – jer ta bismo povećanja svi trebali odmah osjetiti (lijepo sam vam rekao da to ne shvatite na krivi način).
Dakle, svaki trgovac, preprodavač, tezgaroš, restorater, ugostitelj i sakupljač plastičnih boca mora osjetiti povećanje od 4 posto u svojim prihodima, inače je sve što imamo brojke i slova, a one još nikog nisu prehranile (ako ne računamo televizijsku ekipu i osvjače nagrada na istoimenom kvizu).
Uglavnom, poruka Turističkoj zajednici je – zadržite postotke i dajte nam pare!
– Autobuseri, autobuneseri…
I parkiram svoj Deutz
pred gazda Mehin plac
i vidim novosti
nik’o kafić, nik’o gril…
(Zabranjeno pušenje)
Dobro, da vidimo dal’ razumijem. Više od stopedeset stanovnika Tošine potpisalo je peticiju protiv parkirališta za autobuse na Tošini, ispod vološćanskog groblja i iznad Doma za stare i nemoćne osobe. Glavni razlog je – onaj ”bip, bip, bip” zvuk koji se čuje dok autobusi voze u rikverc. Mora da je taj ”bip, bip, bip” prokleto glasan ako se čuje u Verdijevoj ulici ili tamo gore oko Ville Tošine, pa su tamošnji stanari uznemireni zbog mogućeg remećenja njihovog poslijepodnevnog drijemeža. No, dobro, mještani su se usprotivili tome da investitori od grada dobiju – što? Blagoslov, tapšanje po ramenu, ili neku ozbiljnu dozvolu bez koje je nemoguće pokrenuti stvar? To još uvijek ne kužim, a ako je suditi po načinu na koji gradonačelnik Dujmić odgovara na pitanja o ovoj temi, neću nikad niti saznati.
Međutim, što god bilo to ”nešto” što se traži od Grada, o tome će odlučivati Gradsko vijeće. Koje nije bilo nužno konzultirati u slučaju – paštatijaznam – kupovine zemljišta i pastoralnog doma Evangeličke crkve za sitnu paru… Bitno je da imamo prioritete.
Uglavnom, sad će Vijeće nešto odlučiti o nečemu što možda treba, a možda i ne treba investitorima i o čemu gradonačelnik Dujmić ne želi razgovarati niti kad ga se izravno pita pa ne znam kako će sve to vijećnicima uopće i predstaviti, a jedina sreća investitorima jest što je proračun u banani, pa će se Vijeće morati sastati u relativno kratkom roku da ga rebalansira.
Međutim, ako ne žele toliko čekati, mogu jednostavno otvoriti parking za automobile. To mještanima ne smeta. Automobili, naime, ne rade ”bip, bip, bip”…
– Ku.ac, pi.ka, din.mo
I kolcem i lancem
I bokserom u glavu!
Udari, razvali,
Za Dinamovu slavu…
(Navijačka)
Čujem da je tekma bila interesantna, ali – iskreno da vam kažem – nije to moj đir. Ali, umjesto upada za tekmu, platio bih duplo više samo da sam vidio hipotetski trenutak susreta Ive Dujmića i Zdravka Mamića…
To mora da bi bio sudar svjetova, na kojem bi prsnule sijalice i dignule se dlačice na tijelu ljudi u krugu od nekoliko kilometara, a kad se samo netko sjetio prikupiti rasutu energiju, mogao bi čitavu Opatiju osvjetliti za Božić…
Davor Žic / Liburnija.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net