Tjedni retrovizor

retrovizorKrenulo je agresivno, a završilo revijalno – takav je bio tjedan iza nas, koji se protegao od pressice gradonačelnika Ive Dujmića vezane uz slučaj Liburnia Riviera Hotela do završetka 38. Marunade i prisjećanja na slavne dane Omladinskog kluba 48.
Prisjećanje je svojevrstan lajtmotiv vremena koje prethodi blagdanu Svih svetih, sjećamo se dragih pokojnika, ali i nekih davno prošlih situacija – kao što su fešte u OK 48, ili vremena u kojima je Opatija imala proračun, a HDZ ”odblokirane” račune…
Da, znam, neumjesno je pričati o politici u ovim danima pijeteta, ali…
– Slowmotion

Sa samog ruba pameti
stižu mi strašni saveti
Al’ ja bi da proživim na svoj način…
(Đ. Balašević)

Ne znam zašto se gradonačelnik Opatije Ivo Dujmić žali na sporost sudstva, kada se ta sporost podrazumijeva samim imenom predmeta koje obrađuje, dakle – sporova. Također mi nije jasno gdje mu se žuri s odlukom sudstva – ne vidim što bi Opatija mogla dobiti brzim sudskim odlukama, osim povećanih izdataka nakon presuđivanja u korist malih dioničara…
Ili je čovjek mislio na Upravni sud, što ima smisla – jer se na sporove na Trgovačkom sudu Grad žalio sa željom da ih dodatno ”uspori” – ali to isto nema puno smisla. Zašto riskirati negativnu presudu, kad će uskoro tvoja ekipa stići na vlast i biti u prilici da mijenja zakone?
– Ja sam OK, ti si OK…

Annie Are You OK?
Will You Tell Us That You’re OK?
(Michael Jackson)

Ne znam radi li se doista samo o pozitivizmu pamćenja i nostalgiji za mladim danima, ali da ga jebeš – prije je bilo bolje…
I to svima, ne samo generaciji koja se nedavno okupila oko uspomene na Omladinski klub 48, nego i mlađim generacijama koje se okupljaju oko sjećanja na Hobbiton ili onima koji se sjećaju dana kada je Opatija još uvijek imala proračunska sredstva…
– Maruna, maruna, maruna nam dajte…

Marunada je prošla, maruna više nema, a kako ne znamo što još da dodamo na ovu temu, evo u nastavku još jedne pjesme od Borisa Marune…
Idealizam hrvatskih pjesnika
Ono što ti ljudi često zaboravljaju
Jest da u Platonovoj spilji mnogih sjena
Jedna u svakom trenutku povijesti
– Koju stvaraš ili podnosiš –
Drži u rukama zračnu pušku
I polako skida sa zida najprije
Poslušne, potom neposlušne
Sve naše misli.
Davor Žic / Liburnija.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net