U oku kamere: Cijepljenjem ne štitimo samo sebe nego i čitavu zajednicu

Panelistice su objasnile složeni proces prijave nuspojava i kontraindikacija, te istaknule kako se cjepiva testiraju u više navrata, na tisućama različitih ispitanika, prije nego što im se odobri komercijalna upotreba.

Opatija – Nova akademska godina panel-diskusija u Kavani Continental otvorena je ovog utorka raspravom o povijesti, mehanizmima, nuspojavama i kontraindikacijama cijepiva. Organizatori iz Udruge “Kulturni front”, Amadria park hotela i Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci tako su dvadesetu panel-diskusiju odlučili posvetiti temi koja je izrazito aktualna u jugoistočnoj Europi otkako su se u zemljama regije, ali i na jugu Hrvatske, počele javljati zarazne bolesti kojih već desetljećima nismo vidjeli.

Četrdesetak zainteresiranih slušatelja prvo je imalo priliku poslušati izrazito zanimljivo i detaljno izlaganje docentice Ivane Munitić sa Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, koja je doktorirala u polju imunologije na University René Descartes u Parizu a trenutno radi kao voditeljica Laboratorija za molekularnu imunologiju. Munitić je objasnila kako cjepiva nisu novi oblik prevencije bolesti budući da su se već stoljećima koristile slične metode kako bi se zaštitilo od zaraznih bolesti. Nešto moderniji oblici se javljaju krajem 18. stoljeća, kada je britanski liječnik Edward Jenner uočio kako mljekarice koje su često obolijevale od ne osobito opasnih kravljih boginja rijetko ili gotovo nikad ne obolijevaju od daleko opasnijih i smrtonosnijih velikih boginja, od kojih je u to vrijeme godišnje umiralo gotovo pola milijuna ljudi. Jenner je prvi počeo dobrovoljce namjerno zaražavati kravljim boginjama kako bi stekli imunost na opasniju verziju bolesti, a ova se praksa dalje razvijala tako da danas imamo cjepiva koja su daleko bezopasnija, ali i daleko uspješnija nego ona s kraja 18. stoljeća. Naravno, ističe Munitić, imunost stečena nakon prebolijevanja prave bolesti nešto je jača i dugotrajnija nego u slučaju cijepljenja, no cijepljenjem se izbjegava rizik od neugodnih posljedica zbog kojih se bolest i želi izbjeći, a i uvijek je moguće naknadno docjepljivanje kako bi se imunost ojačala. Posebnu je pažnju posvetila pitanju cijepljenja protiv ospica, istaknuvši kako je riječ o izrazito zaraznoj bolesti koja, iako danas značajno manje opasna i smrtonosna nego pred stotinu godina, i dalje predstavlja veliku opasnost za malu djecu i imunokompromitirane osobe. Budući da se oni najjače pogođeni bolešću često i ne mogu cijepiti protiv nje (poput djece između pola godine života, kad ih prestaje štititi imunost stečena od majke, i godine dana, kada se može pružiti cjepivo), izrazito je bitno da se u zajednici zadrži visoka procijepljenost građana budući da je to jedini način da se zaštite oni koji se ne mogu cijepiti.

Munitić je poseban dio izlaganja posvetila odgovaranja na mitove protivnika cijepljenja okupljenih u anti-vax pokretu, koji se često pozivaju na dvadeset godina star članak Andrewa Wakefielda, u kojem se ukazuje ne povezanost autizma i cijepljenja protiv ospica. Munitić ističe kako je taj članak odavno povučen zbog pogrešne metodologije, ali i da je provedeno na desetke istraživanja kako bi se potvrdila ili opovrgnula njegova hipteza, no niti jedno nije pokazalo ikakvu povezanosti između autizma i cijepljenja. Štoviše, otkriveno je kako je su Wakefieldovo istraživanje usmjeravale i financirale odvjetničke tvrtke kojima je ovaj zaključak bio u izravnom interesu, zbog čega je u konačnici Wakefieldu i oduzeta liječnika licenca.

Doktorice Danijela Lakošeljac i Dorotea Gastović-Bebić sa Epidemiološkog odjela pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo PGŽ istaknule su kako cjepiva ne služe samo sprečavanju dobivanja bolesti, već mogu i pomoći da simptomi i posljedice bolesti budu značajno bezopasniji (čak i ako se oboli), odnosno da sprečavaju invaliditet i smrt od brojnih zaraznih bolesti. Danas se cjepiva, ističu panelistice, rade od mrtvih ili bitno oslabljenih uzročnika bolesti kako bi se naš imunološki sustav prilagodio na prijetnju i mogao je značajno lakše riješiti kada bude ugrožen živim i aktivnim uzročnicima. Štoviše, sve se češće koriste cjepiva koja ne sadrže cijele stanice uzročnika, nego samo njihove sastavne dijelove. Cijepljenjem tako ne štitimo samo sebe nego i čitavu zajednicu budući da se bolest ne može proširiti u uvjetima kada je velik broj (preko 90% građana, odnosno preko 95% u slučaju izrazito zaraznih bolesti poput ospica) građana cijepljen.
Panelistice su objasnile složeni proces prijave nuspojava i kontraindikacija, te istaknule kako se cjepiva testiraju u više navrata, na tisućama različitih ispitanika, prije nego što im se odobri komercijalna upotreba. Osvrćući se na podatke o broju cijepljenih osoba u Hrvatskoj i Primorsko-goranskoj županiji, zaključile su kako je procijepljenost niža nego što bi trebala biti da se zadrži imunost grupe, ali i istaknule kako svijetlu točku predstavljaju osnovne škole budući da, iako mnoga djeca nisu adekvatno cijepljena prije polaska u školu, to se ispravlja u ranijim razrednima osnovne škole.

Nakon gotovo dvosatne rasprave organizatori su zahvalili svima na izrazito kvalitetnom i inkluzivnom doprinosu, ali i najavili sljedeće događanja u sklopu projekta Opatija Coffeehouse Debates. Riječ je o panel-diskusiji o Brexitu koja će se održavati 25. listopada u Kavani Continental, a u kojoj će kao panelisti sudjelovati profesor Thom Brooks sa Durham University (Ujedinjeno Kraljevstvo) i profesor Dejan Jović sa Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Ivan Cerovac / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net