U OKU KAMERE Govor mržnje i sloboda govora u fokusu predavanja Julije Perhat

Govor mržnje izražava se na više načina, a Perhat svoje istraživanje usmjerava prvenstveno prema pejorativima ili pogrdnicama, riječima koje služe prvenstveno kako bi povrijedile onog na koga referiraju.

Opatija – Prostorije Udruge “Kulturni front” nedavno su bile poprište izrazito zanimljivog predavanja i živahne rasprave koja je uslijedila. Naime, u sklopu projekta Opatija Coffeehouse Debates slušalo se i raspravljalo o govoru mržnje i slobodi govora, a tridesetak je zainteresiranih sudionika imalo priliku razmijeniti svoja mišljenja i stavove, ali i čuti što o ovim važnim temama misle stručnjaci, ali i njihovi sugrađani.

Uvodno predavanje o govoru mržnje i pejorativima održala je Julija Perhat, doktorandica filozofije na Odsjeku za filozofiju u Rijeci te članica Centra za jezična istraživanja. U svom istraživačkom radu Perhat se bavi filozofijom jezika, etikom i politikom, a uredila je i zbornik znanstvenih radova pod nazivom “A word which bears a sword: Inquiries into pejoratives” u kojem razni autori razmatraju implikacije govora mržnje i jezični status pejorativa ili pogrdnica, riječi koje služe kako bi povrijedile ili degradirale onog na koga referiraju.

Perhat je istaknula kako govor mržnje nije jasno određen ni definiran, kako u pravnoj praksi tako ni u filozofskoj literaturi. U skladu s time, različite države različito tretiraju (i ograničavaju) slobodu govora. U pravnoj praksi SAD-a tako Prvi amandman brani gotovo apsolutno pravo na slobodu govora, ograničavajući govor mržnje isključivo na pozive na nasilje (tzv. fighting words) koji se mogu cenzurirati. S druge strane, europsko (i hrvatsko) zakonodavstvo je značajno strože, te se kao zabranjeni oblici govora mržnje uz pozive na nasilje tretiraju i svi oblici govora koji pozivaju na mržnju prema nekoj od ugroženih društvenih skupina. To mogu biti manjinske skupine (prema religijskoj, kulturalnoj ili etničkoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji, rasi ili političkom opredjeljenju), ali mogu biti čak i većinske skupine, pod uvjetom da zauzimaju  ili su zauzimali podređeni društveni položaj (primjerice, u vrijeme apartheida u Južnoafričkoj Republici crnci su bili većina, ali ne i dominantna skupina u društvu).

Govor mržnje izražava se na više načina, a Perhat svoje istraživanje usmjerava prvenstveno prema pejorativima ili pogrdnicama, riječima koje služe prvenstveno kako bi povrijedile onog na koga referiraju. Pejorativi tako predstavljaju riječi kojima je dodano dodatno značenje (uz ono objektivno i izvorno), tako da sada referiraju na neku drugu grupu ljudi pripisujući im neko negativno svojstvo. Primjerice, dok riječi “kurva” ili “peder” označavaju žensku osobu koja pruža seksualne usluge za novac, odnosno muškarca koji prakticira homoseksualne odnose, kao pejorativi ove riječi dobivaju dodatna značenja, tako da se “kurvom” počinje označavati promiskuitetne žene ili žene koje imaju više partnera nego što društvo smatra prikladnim (rad za novac više nije dio značenja), a “pederom” muška osoba koja brine o izgledu ili pokazuje neke obrasce ponašanja koji se povezuju uz ženske stereotipe. U konačnici, značenje riječi se može toliko napuniti da više nemaju veze čak ni sa seksualnom aktivnošću ili izgledom, nego s nekom nepoželjnim obrascima, pa tako neku javnu osobu možemo nazvati “kurvom” kako bi istaknuli da je neprincipijelna, ili političara “pederom” kako  bi izrazili generalno neslaganje ili animozitet prema njemu. Jasno, višestruka značenja pokazuju bogatstvo jezika i često omogućuju prenošenje poruka koje bi inače bilo teško izraziti, no problem nastaje kada se, korištenjem pejtorativa, nekoj društvenoj manjini nanosi šteta. Naime, pejorativi su često izgrađeni na nekim društvenim stereotipima (koji često nisu opravdani), tako da se njihovom sustavnom upotrebom može bitno smanjiti mogućnosti ugroženih grupa koje ovi pogađaju.

Perhat je izložila nekoliko glavnih argumenata za slobodu govora, ali i za njezino umjereno ograničavanje u slučajevima govora mržnje, zaključivši da je o ovim temama jako teško naći konačan i neupitan odgovor. Nakon samog predavanja uslijedila je izvrsna i inspirativna diskusija kroz koju su brojni sudionici izrazili svoje stavove, podijelili mišljenja ali i postavili brojna pitanja, kako predavačici tako i drugima u auditoriju.

Organizatori iz Udruge “Kulturni front”, Filozofskog fakulteta u Rijeci i Amadria park hotela Opatija zahvalili su svima na kvalitetnom doprinosu te najavili ljetnu stanku do rujna ili početka listopada. Međutim, istaknuli su i kako će stanku prekinuti predavanje jednog od počasnih gostiju ljetne škole “Jednakost i građanstvo” koja se organizira na Filozofskom fakultetu u Rijeci početkom srpnja.

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net