U oku kamere: Na stazi Svetog Silvestra u Borutu održan 5. Festival pješačenja

Zbog loših uvjeta na stazi plan je od strane organizatora Planinarskog društva (PD) „Pazinka“ promijenjen u zadnji tren te se je pješačilo iz Boruta u pravcu Draguća. Kako je proteklo druženje provjerite na nekoliko fotografija u nastavku teksta…

Borut – Dan neovisnosti, već je peti put zaredom bio rezerviran za Festival pješačenja u Borutu, pa je tako i ove godine usprkos lošem vremenu prethodnih dana osamdesetak planinara iz cijele Istre iskoristilo proljepšavanje vremena te lijepi jesenski dan kako bi mogli proći stazom Svetog Silvestra. Iako je u početku zamišljen drugačije, zbog loših uvjeta na stazi plan je od strane organizatora Planinarskog društva (PD) „Pazinka“ promijenjen u zadnji tren te se je pješačilo iz Boruta u pravcu Draguća.

Planinare je uobičajeno pozdravio domaćin Toni Fabijan, koji je zajedno sa svojom suprugom Meri idejni začetnik označavanja staza u okolici Boruta. Uz njega, prigodni je govor dobrodošlice održao i cerovljanski načelnik Emil Daus, koji se je kasnije i pridružio pješačenje. Specifičnost ovog pješačenja, koje je privuklo razne dobne skupine – od najmanjih u nosiljkama do onih treće životne dobi, je što je privuklo i velik broj mladih planinara, koji trenutno polaze Malu planinarsku školu u Pazinu. Nekima od njih bilo je to prvo pravo pješačenje. Kako je pješačenje bilo otvoreno, to je privuklo i roditelje djece da se pridruže. Radovi na stazi odrađeni su tijekom 2013. i 2014. Godine, kada je održan i prvi borutski festival pješačenja, pa ovo pješačenje polako prelazi u lijepu tradiciju.

Kasnije su Patricija Jedrejčić, predsjednica PD Pazinka te vodiči Sonja Levak, Larisa Močibob i Alberto Jedrejčić upoznali prisutne s planom i pravilima pješačenja.

Staza je od borutske željezničke stanice krenula prema naselju Selo odakle je nastavila bijelom i asfaltiranom cestom preko sela Grdinići nedaleko naselja Tibole do ruševina crkve Svetog Silvestra. Povijesno su to zanimljivi krajevi jer je od 1525. do 1797. suhozidi koji su ovdje pratili planinare određivali granice između austrijske i venecijanske Istre. Crkva Svetog Silvestra bila je srušene prije dvjestotinjak godina, pa su izletnici mogli vidjeti ostatke. Put je vodio dalje usponom na najviše položenu pretpovijesnu gradinu – Stari Draguć, iz brončanog doba. Gradina nikada nije sustavno istražena, ali su dosadašnji istraživači – namjernici izvjestili o brojnim predmetima slučajno pronađenim na površini od kojih su sačuvani samo fragmenti brončanodobne keramike koji se danas nalaze u Arheološkom muzeju Istre u Puli.

Staza je vodila do lovačkog doma nedaleko sela Škrinjari, gdje ih je dočekala okrjepa vrijednih domaćina. Oni željni hoda nastavili su dalje do izrazito pitoresknog Draguća, koji je u prošlosti poslužio i kao kulisa za nekoliko filmova. Tu su planinari išli do crkvice Svetog Roka, iz 16. Stoljeća, inače poznate po freskama majstora Antona s Padove. Predivni pogledi na Dragućsku Valu, Ćićariju i ostale krajeve po lijepom vremenu začinili su planinarima ovaj izlet.

Povratak je djelomično uslijedio po istoj stazi, a do Boruta vodio preko Komarije, poznatog kraja po proizvodnji maslinovog ulja. Zastali su na kratko kraj borutske grobljanske crkvice Svetog Mihovila, a uz plodove jesni vratili su se natrag na ishodište – borutsku željezničku stanicu.

Pokrovitelj manifestacije je bila Općina Cerovlje.

Tekst i fotografije: Anton Finderle

#wpdevar_comment_3 span,#wpdevar_comment_3 iframe{width:100% !important;}
error: Content is protected !!