Volosko: žalosna priča o starom bogatašu – 2.dio

admin 13 years ago Kronika

Za Liburnija.net piše dr.sc. Amir Muzur
…Spuštajući se dalje, prema luci, putnik prilazi po svoj prilici najstarijem dijelu naselja uopće. Ovdje, gdje je danas gostionica Ivka, stajale su staje i spremišta za robu koja je čekala na utovar na brod ili na otpremu do Kastva.
S druge strane okomitog “mula” (Molo del Sale), gdje u lučici zaštićene počivaju barke i razapete mreže, paniku je srpnja 1888. izazvao upad morskih pasa: danas, bez jata tuna i brodova, poneki morski pas nađe mjesto tek na jelovniku niza restorana kakvi su Le Mandrać, Danijelin Plavi podrum, ili pak Mili, u čijoj je zgradi između dva rata živjela obitelj inženjera Nerea Baccija, koji je zakratko pokušavao obnoviti drevni tunolov.

Irski pub, koji je Premer ljeti 1998. zavukao između ondašnje Bevandice i Plavog podruma, naknadno promijenivši ime u Kon tiki, možda nije vjeran tradiciji ribljih specijaliteta, ali svakako jest onoj mornarskoj.
A Volosko je stvoreno upravo kapitalom brodograditelja i pomoraca. Samo 1847. u tri su voloska škvera izgrađena četiri broda ukupne nosivosti preko pet stotina tona: desetak godina kasnije svijetom plovi trinaest brodova izgrađenih u Voloskom, a voloski kotar bilježi najveći broj odsutnih stanovnika.
Premda se samo naselje ubraja u “mala mjesta,” s manje od dvije tisuće duša, 1872. će čak dvojica Vološćaka, Frane Letiš i Jakov Sučić, sudjelovati u Payerovoj ekspediciji i otkrivanju Zemlje Franje Josipa.

Međutim, pogrešno bi bilo pomisliti da su svi Vološćaci živjeli samo i jedino od mora i na moru. Simbolično skriven iza prvog reda ribljih restorana na obali, u lučnoj ulici koja otkriva obiteljske jelovnike i raspre, naslagani su kameni blokovi u spomen na svakako najpoznatijeg Vološćaka dosad, Andriju Mohorovičića (1857.-1936.). Rođen u kući na početku obalnog puta, gdje danas stoji spomen – ploča, praški student Mohorovičić vinuo se do seizmologijskog neba otkrivši sloj između kore i plašta Zemlje (Mohorovičićev diskontinuitet ili Moho-sloj), koji ubrzava širenje valova potresa. Svijet mu se odužio imenujući po njemu jedan Mjesečev krater, a sin Stjepan (1890.-1980.) uvećao slavu otkrićem pozitronija.
I današnje Volosko je magnet za znanstvenike koji su, kao kemičar akademik Nenad Trinajstić, vezani za nj precima i djetinjstvom, ili pak tek odabirom drugog habitata, kao epidemiolog Janko Vodopija i mikrobiolog Božidar Stilinović.
Odmah do stare kuće Mohorovičićevih, gdje se ranije gostima nudio pansion Denk, otvorio je oko 1911. mađarski liječnik Béla von Gámán (Kolozsvár / Cluj-Napoka, 1866. -Pešta, 1946.) posljednji u nizu sanatorija sjevernog obalnog puta (“Nordstranda”) i jedini voloski sanatorij uopće. Gámán, peštanski, bečki i berlinski student, posvetio se kao sveučilišni profesor dijetetici, ali je sanatorij zatvoren u vrijeme Prvog svjetskog rata. Bélin sin, Ladislav (r. 1897.), za Italije je bio liječnikom u opatijskom sanatoriju dr. Mahlera. Premda je u sanatorijima i ekskluzivnoj lječilišnoj ponudi Volosko svakako debelo zaostajalo za ekspandirajućom Opatijom, liburnijska medicina imala je svoje korijene upravo ovdje.

Već 1810. na Voloskom službuje doctor medicinae universalis Antonio Giacich, a među prvim imenima ovog dijela obale bili su još krajem XIX. stoljeća voloski okružni medikuši Giovanni Fonda, Giovanni Tamaro i Eduard Graeffe. Prvi objekat koji je podignut u zdravstvene svrhe bio je lazaret iz 1884. (danas Matuljska cesta 12), a, uz opatijsku prvu pomoć, najvažniji dosad bila je Gradska bolnica (danas osnovna škola na adresi: Stubište Adeline Del Mestri). Zgradu za ovu bolnicu darovala je općini grofica Adelina Del Mestri rođena Minak, zajedno s imetkom koji će uzdržavati i ubožnicu. Premda je donacija uslijedila još 1913., bolnicu su otvorili tek Talijani šest godina kasnije. Iako stranci, većina liječnika i sestara koje su njegovale bolesnika u toj zgradi do gašenja bolnice 1947. stanovala je u Voloskom, kao i domaći sinci kasnije zaposleni u rodilištu koje je djelovalo u istoj zgradi 1947.-1961.

Za one koji bi, pak, mjesto da skrenu lijevo prema Črnikovici, produžili korak tijesnom ulicom prema središtu Voloskog, šetnja bi se nastavila zavirivanjem u galerije i radnje, kakva je bila ona Zdelarčevog grafičkog poduzeća ili atelje jedne od najčudnijih ptica ovog kraja, slikara i violiniste Claudia Franka (r. 1940.), koji svojim performansama ne prestaje iznenađivati vlastito okružje: 1994. ponudio je 150 slika za 150 godina opatijskog turizma, 1998. je priredio dvije aukcije na temu “Titanica,” a 2000. naslikao ni manje ni više nego 2000 ulja.
Dakako, nije Frank ni prvi ni jedini umjetnik kojega Volosko fascinira: ovdje je kao sin brodograditelja rođen Rikard Katalinić Jeretov (1869.-1954.), pjesnik i urednik časopisa, ovdje su živjeli i žive i slikar i pjesnik Drago Homolka, slikarica Jasna Skorup Krneta, inženjer i kompozitor popularnih šlagera Ljubo Kuntarić, ovamo je godinama dolazio književnik Boro Pavlović, ovim se motivima desetljećima bavio Ivo Kalina (1925.-1996.), a svakoga ljeta slikarski svijet odasvud nagrne i na tradicionalni susret Mandrać.
Ovdje, preko puta Frankova ateljea, gdje silazi cesta prema luci, stajala je nekada carinarnica, a u dijelu koji ostavljamo s lijeve strane, u kvartu zvanom Skradinj (tal. Scardonia), do vremena Italije je djelovala i škola, osnovana još početkom 1850-ih. Osim te, talijanske šestorazredne mješovite pučke, djelovala je u Voloskom od 1884. do 1918. i četverorazredna privatna ženska škola koju su vodile časne sestre, a 1880-ih su se najbolji voloski studenti mogli nadati i stipendiji zaklade Vincenta Tomašića.
Početkom 1890-ih u Volosko kao učitelj dolazi Viktor Car koji će 1901. kumovati osnutku hrvatske škole Družbe Ćirila i Metoda, vremenom će se ovdje otvoriti i Prva kućanska škola Ljubice Gregorčić, a 1919. i dandanas živući dječji vrtić…

…Priču o Voloskom donosimo u četiri nastavka… Stay tuned…
Vezane vijesti:
Feljton: Priča o Voloskom
Volosko: žalosna priča o starom bogatašu – 1.dio

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net