Puharić Harašlić: Stari putovi su spomenici naših predaka, naše kulture, načina življenja

Nikola Cvjetović 3 years ago Novosti

– Čuvajmo svoju ostavinu, svoju baštinu i poput štafete prenesimo je našim nasljednicima, onako kako su je nama dali naši preci. Ovdje se ne radi samo o izmještanju puta. Ovdje se radi o našem uništenju. Zato i moje veliko NE izmještanju puta i veliko DA našoj čakavici – našem identitetu, poručila je dr. Puharić Harašlić.

Volosko – Nedavna javna tribina koja je u fokus stavila izmještanje Štrkovog puta samo je dodatno aktualizirala alarmantno stanje u prostoru kao i nepovratan gubitak opatijskog identiteta. Upravo stari putovi jedan su od identiteta Opatije koji su pomalo zaboravljani kako su se probijale nove cestovne komunikacije. Jedan od tih putova uz Put za Volosko je i Štrkov put, a naša vrijedna sugrađanka i osnivačica Rodoslovnog centra Kastavštine i Liburnije, dr. Marija Puharić Harašlić potrudila se i složila priču o osobama koje su zaslužne da se ondašnja komunikacija između Pobri i Voloskog izgradi.

– Znam ovaj naš kraj, znam svaku kuću, stazu, svaku osobu koja je ovdje živjela od XVII stoljeća do danas, znam da smo svi međusobno rodbinski povezani. Znam da svi nosimo gene naših predaka i da ih moramo njegovati i štititi i prenositi dalje. Štrkov put je put svih nas. Krećem od Matije Puž-Sterka i Margarite Matičić koji su tu živjeli sredinom XVII stoljeća. Njihov sin Matija 1690, oženjen 1710. za Catharinu Osojnak (1682 – 1739) ima Andriju Puž-Sterka 1713 oženjenog 1738. za Mariju Mandich. Lovro (Laurentius) 1739 – 1821 njihov sin, prvi nosi prezime STERK (to je raniji nadimak) i nadimak Varglien prema mjestu stanovanja (na današnjoj poziciji) . On isto ženi svoju sumještanku Catharinu Varglien. 1745 – 1819. Po običaju i njihov sin je Lovro Sterk-Varglien 1767 – 1853. oženjen za Mariju Ferlan-Vidich 1771 – 1826. Među njihovom djecom je Martin Sterk-Varglien 1801 s broja Pobri 13/65. Njegova izabranica je iz Voloskog Maria Tomicich-Pastochia 1803. Oni imaju i kuću na Voloskom i Rijeci. Rađaju im se djeca Antonius Sterk 25.11.1838 – 16.06.1916. (pronađite njegov nekrolog i veličanstvenu sahranu koju su mu priredili u Rijeci u Ilustrovanom listu tog doba). Franciscus Luigi Romualdo 07.02.1843 – 25.04.1900. brodovlasnik, poginuo u Argentini kada je pao u štivru broda. Nama najznačajniji je svećenik, Andrija Maria Sterk-Varglien 28.11.1827 – 11.09.1901 u Trstu. Bio je paroh u Lovranu, Krčki biskup i Koparsko – Tršćanski nadbiskup. Pokopan je u Trstu. On je dao inicijativu i sredstva i tada se gradi Štrkov put, Put uz Dol do Voloskog, i cestu koja je spojila Pobri preko Puhari i Matulji. Veliki domoljub. Naši preci, s kojima sam davno imala prilike razgovarati, spomenuli su da je dolazio kočijom s konjskom zapregom u svoju kuću u Pobrima (danas u vlasništvu dr. Lučića). U vremenima kad nije bilo cesta, putevi su bili ti koji su ljudima ovog kraja omogućili da se kreću, bave poljoprivredom, povezuju. To su SPOMENICI naših predaka, naše kulture, načina življenja. Njih treba revitalizirati, otvoriti ako su zatvoreni. Spominjem samo neke: Lungo Mare, Šetalište Karmen Silve, Serpentine kralja Karola, građeni put od Stambula preko Kosova, put ispod Zimmermana preko Prkunija , Diraki do Principi, od Javne Vagi preko Puhari do Željezničke stanice, od Preluka kroz borići i Šturma do Jankovići i Matulji itd. To su naši preci dali teren dozvolili da se izgrade ti putovi i omeđe niskim zidićima, čak i bez međa znalo se kuda prolaze i preko čijih terena. Treba sačuvati koliko je još moguće i stare seoske jezgre i ne dozvoliti gradnju kuća velikih gabarita i neodgovarajuće našem prostoru. Treba sačuvati vlastiti identitet. Ne dozvoliti apartmanizaciju prostora i bogaćenje pojedinaca. Tu ima prostora za ljude koji će tu ostaviti korijene za svoje potomke. Čuvajmo svoju ostavinu, svoju baštinu i poput štafete prenesimo je našim nasljednicima, onako kako su je nama dali naši preci. Ovdje se ne radi samo o izmještanju puta. Ovdje se radi o našem uništenju. Zato i moje veliko NE izmještanju puta i veliko DA našoj čakavici – našem identitetu, istaknula je Puharić Harašlić.

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net