Osvrt na prijedlog proračuna Grada Opatije
Opatija – Nakon što je opatijska gradska vlast predstavila proračun za iduću godinu početkom prošlog tjedna, govoreći o njegovim ključnim pozitivnim značajkama (poput početka tri veoma važna projekta za Opatijce – kina, sportske dvorane i tržnice), mane glavne gradske bilance za iduću godinu iznosi oporba, putem našeg suradnika i Gradskog vjećnika Amira Muzura. U analizi proračuna, ekskluzivno za Liburnija.net, Muzur je pobrojao nekoliko slabih proračunskih strana, prvenstveno ”vladi” Ive Dujmića zamjerivši visoke stope zaduživanja i nedostatak ”razvojnih vizija”. Dvije političke opcije, dvije vizije, samo jedan proračun.
Na vama je, dragi čitatelji, da odaberete verziju koja vam odgovara…
Pred Gradskim vijećem Grada Opatije naći će se na sjednici zakazanoj za 8. prosinca 2009. prijedlog još jednoga godišnjeg proračuna Grada. Treba biti iskren i reći da slaganje proračuna nikada nije lak posao. Najveći dio (barem tri četvrtine) sredstava je namjenski, što znači da ga se smije trošiti isključivo za zakonom utvrđene namjene (polovina proračuna otpada na komunalni resor, a od preostale polovine, dobar dio služi financiranju predškolskog odgoja (dječjeg vrtića), osnovne škole (Grad Opatija je njen osnivač), vatrogastva itd. (Ima, doduše, gradova koji uporno, unatoč upozorenjima Državne revizije, sredstva troše nenamjenski, ali Opatija nije među takvima.) Međutim, upravo iščitavanjem raspodjele onoga ”slobodnog“ dijela, a još više mnogobrojnih poruka ”između redaka“, godišnji proračun se može promatrati kao ”osobna iskaznica“ grada: iz njega se vidi koliko je vlast maštovita, što želi i ima li viziju razvoja ili pristupa politici stihijski, populistički, s malo interesa za dugoročna pitanja.
E pa, proračun Grada Opatije za 2010. se nikako ne bi mogao nazvati razvojnim. Svi veći projekti koji se u njemu spominju mogu se podvesti ili pod kategoriju infrastrukturnih projekata (dakle, bazičnih za život – nastavak izgradnje vodoopskrbnog sustava, započete 2007., i izgradnje sustava odvodnje otpadnih i oborinskih voda, započete 2003., koja će uključiti i gradnju posljednjih crpnih stanica – recimo, one u Iki – i središnjeg uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, na lokaciji kraj kafića Venezia u Ičićima), ili pod kategoriju projekata koji uvećavaju kvalitetu življenja domicilnog stanovništva (priprema projekata gradnje sportske dvorane na lokaciji Komunalca i rekonstrukcije gradske tržnice i kina kraj hotela Imperial: rekonstrukcija Tržnice bi se trebala realizirati u 2010., a druga dva projekta u 2011. godini). Među projektima koje prijedlog proračuna spominje, međutim, nema ničega što bi potaknulo turističko gospodarstvo grada. Točno je da je zadaća lokalne samouprave da rješava probleme svojih građana: međutim, za one koji gledaju dugoročno, gospodarstvo je ono koje zapošljava ljude i omogućuje im egzistenciju, a punjenjem proračuna Grada indirektno, zapravo, omogućuje realizaciju svih kulturnih, sportskih, socijalnih i drugih programa. Dakle, stimuliranjem projekata od gospodarskog značaja, Grad osigurava prosperitet na duge staze. Upravo je to bila ideja prošle gradske vlasti koja je otpočela s gradnjom prve javne garaže (na Slatini) i dovela do visokog stadija pripremu projekta rekonstrukcije Ljetne pozornice u koncertno-kongresnu dvoranu i gradnje druge javne garaže (kraj Tržnice).
Osim ove, opće ne-razvojne orijentacije, proračun za 2010. (uključujući i projekciju, dakle predviđanje, za 2011. i 2012.) ukazuje na vrlo nemaštovito, pa i potencijalno štetno promišljanje modela financiranja velikih projekata. Naime, rekonstrukcija Tržnice planira se financirati sredstvima namaknutim nedavnom prodajom okućnice vile na Črnikovici, a sportska dvorana i kino kreditom. Ovo je najjednostavniji oblik financiranja koji može koristiti svaka jedinica lokalne samouprave, pod uvjetom da ima dovoljan slobodni kreditni kapacitet (grad se može maksimalno zadužiti toliko da njegove godišnje obveze ne premaše 20% prihoda iz prošle godine). Prošla je vlast nastojala velike projekte financirati tako da i trošak i sve rizike izvođenja prenese na privatnog partnera (garaža na Slatini, Ljetna pozornica): privatni bi partner dobio koncesiju na duži period i plaćao Gradu znatnu godišnju naknadu, gosti i građani bi koristili ove objekte, a Grad bi od njih imao samo prihode a ne i trošak (s time da bi objekte, nakon isteka perioda koncesije, dobio natrag). Osim činjenice da će, kada se nova vlast zaduži, godišnja obveza Grada za otplatu kredita već u 2012. prijeći 10 milijuna kuna, model gradnje u režiji Grada sadrži u sebi i dodatne velike troškove kontinuiranog tekućeg održavanja objekata (recimo, za Ljetnu pozornicu, ovako skromnu kakva je sada, ovi su troškovi u petogodišnjem periodu dosegli prosjek od 600.000 kn godišnje).
Općenito se u cjelokupnom proračunu vidi orijentacija na vlastite izvore umjesto da se nastoji što više dobiti iz drugih izvora (od europskih do državnih i županijskih fondova, gospodarstva itd.). Napokon, znatan problem koji se iščitava iz proračuna je i nedostatak koncepcije daljnjeg funkcioniranja objekata. Kina sama odavno nisu rentabilna, a zajednički projekt s Liburnia Riviera hotelima bit će teško realizirati, budući da je prioritet ove tvrtke obnova Kvarnera (da ne govorimo o neriješenoj privatizaciji). Tržnica će, ako se ne osmisli rješenje za gornji kat, propadati bila ona obnovljena ili ne. (Postojala je ideja da obnovu financiraju domaće lokalne tvrtke, poput Zanatservisa, Radnika, Metala i dr., a da se na gornjem katu urede ostakljeni dućani i iznajme turističkim zajednicama iz čitave Hrvatske. Ovaj bi koncept osigurao rentu Tržnici, a turističkim bi zajednicama jamčio značajnu promidžbu. Takva bi ”Lička kuća“ prodavala sir, rukotvorine i ulaznice za NP Plitvička jezera i spomen-dom Nikole Tesle, ”Rapska kuća“ bi prodavala rapsku tortu i karte za Fieru itd.).
Od manje značajnih karakteristika, može se uočiti tipičan sindrom male sredine, po kojemu se financiraju projekti pojedinih članova pojedinih pobjedničkih lista, ili se, pak, prestaju financirati projekti koje je pokrenuo netko iz prošle vlasti (poput svima mrskog projekta ”Opatije, grada-muzeja Srednje Europe“). Neusporedivo je interesantnije da su iz prijedloga proračuna za 2010., kao i iz projekcija za 2011. i 2012., netragom nestale naznake ispunjenja predizbornih najava vladajućih o ukidanju naplate parkiranja za domaće stanovništvo, ukidanju prireza, uvećanju sredstava za mjesne odbore itd., itd., itd.
Amir Muzur
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net