Tjedan Crvenog križa: Moja volonterska priča – Mario Stipanović i Suzi Petričić

— Zanimljivo je bilo provesti vrijeme sa sugrađanima, a ovo iskustvo pokazalo mi je da su ljudi neizmjerno zahvalni za sve oblike pomoći, a nekad je dovoljan i samo razgovor, istaknula je Suzi Petričić, dok je Mario istaknuo da kada cijela ova situacija prođe, nastavlja s volontiranjem u Crvenom križu kad god bude mogao i kada ga budu trebali.

Tjedan Crvenog križa obilježava se od 8. do 15. svibnja. Iako ove godine zbog epidemije koronavirusa neće biti tradicionalnih programa obilježavanja na otvorenom, raznih susreta i druženja, Crveni križ želi izraziti duboku zahvalnost volonterima koji već više od dva mjeseca neumorno pružaju podršku svim ljudima u potrebi. U suradnji s portalom PodUckun.net, Gradsko društvo Crvenog križa Opatija svakog dana donosi priču nekog od svojih volontera, koji su iznijeli iskustva volontiranja tijekom epidemije koronavirusa, ali i motive koji su ih potaknuli da se prijave za volontiranje te razmišljanja o doprinosu volontera zajednici.

Mario Stipanović, menadžer u hotelijerstvu

Mario Stipanović

S djelovanjem i aktivnostima Crvenog križa upoznat sam još od prije, kada sam prije više godina polagao tečaj za obuku spasioca na otvorenim vodama i radio kao spasilac na plaži u Lovranu. Tada sam upoznao i neke od djelatnika Crvenog križa, kao i volontere. Često sam pomagao u raznim akcijama, no nikada nisam službeno volontirao. Donošenjem mjera sprečavanja širenja zaraze koronavirusom i preporuka Nacionalnog civilnog stožera o zatvaranju objekata u turističkom i ugostiteljskom sektoru, ostao sam bez posla te sam odlučio volontirati i prijavio se u Gradsko društvo Crvenog križa Opatija. Radim na dostavi namirnica starijim osobama i osobama u izolaciji, vozim namirnice automobilom. To mi ne oduzima puno vremena te mi nije naporno, a ispunjava moje vrijeme i osjećam se korisno te samim time i zadovoljno. Ova novonastala situacija svih nas je zatekla i donijela neki novi način života. U početku sam se malo bojao zaraze i bolesti, vjerojatno kao i svi građani, no taj je osjećaj polako nestao i sada funkcioniram dobro i snalazim se u novoj situaciji poput većine nas. Najgore je onima koji moraju biti kod kuće, poput naših starijih sugrađana, a koji nemaju nikoga od uže ni šire obitelji niti susjeda da im donese namirnice, higijenske potrepštine i lijekove. Veseli me što sam dio lanca te pomoći, što sam barem malo mogao doprinijeti da im olakšam ovu tešku situaciju. U Crvenom križu dobijemo svu potrebnu zaštitnu opremu, tako da se osjećam sigurno. Dostava se vrši u skladu sa svim propisanim mjerama sigurnosti. Oni nas dočekuju s osmjehom na licu i zahvalnošću, što je odličan osjećaj za nas volontere kada im pomognemo i kada osjete da nisu sami u ovoj teškoj situaciji. U početku mi je bilo čudno voziti praznim cestama, skoro nikog nigdje nije bilo, ali moram priznati da sam se brzo naviknuo. Opatija mi je lijepa prazna, ali je ipak ljepša puna. Nadam se da će se situacija brzo normalizirati, jer je ovo vrlo teško za nas koji radimo u ugostiteljstvu i turizmu. Kada cijela ova situacija prođe, nastavit ću volontirati u Crvenom križu kad god budem mogao i kada me budu trebali.

Suzi Petričić, direktorica Turističke zajednice Grada Opatije

Suzi Petričić

Volontiranje u Crvenom križu, odnosno pomoć onim skupinama sugrađana koje su najugroženije, smatram svojom građanskom dužnošću u ovim okolnostima. Obzirom da želim pomoći i da sam u mogućnosti odvojiti vrijeme za rad za dobrobit zajednice, nisam dvojila ni sekunde te sam 16. ožujka nazvala ravnateljicu GDCK Opatija Đanu Pahor i rekla joj da od sutra računa na mene i da sam joj na raspolaganju za bilo koju aktivnost. Koronavirus je utjecao ne samo na naš zdravstveni sustav i ekonomiju, već i na naše društvo, a volonteri svojim aktivnostima najviše mogu „popraviti“ upravo taj segment. Odvojiti svoje vrijeme za drugoga, već je samo po sebi nagrada i onome tko pomaže, stoga aktivnosti Crvenog križa djeluju dvostruko pozitivno – na one koji primaju pomoć, ali i na one koju ju pružaju. Zanimljivo je bilo provesti vrijeme sa sugrađanima, a ovo iskustvo pokazalo mi je da su ljudi neizmjerno zahvalni za sve oblike pomoći, a nekad je dovoljan i samo razgovor. Koronavirus je svakome od nas promijenio svakodnevni život, ograničio nam krug ljudi s kojima smo u kontaktu na najužu moguću razinu, zato iskustvo koje sam stekla volontirajući za Crveni križ za mene ima poseban značaj jer sam shvatila da je osnovna pomoć koju možemo pružiti upravo vrijeme za razgovor i pokoja lijepa riječ. U većini slučajeva, to je najvažnije.

Tjedan Crvenog križa: Moja volonterska priča – Lovro Kostelić

error: Content is protected !!