Tjedni retrovizor
Tri teme danas povezuje jedna misao – kad prepoznamo nešto što vrijedi, nešto u čemu smo dobri, onda to trebamo adekvatno i valorizirati. Nekad je pohvala dovoljna, no ponekad – zbog nas samih – potrebno je puno više.
– Sustav
Ooooh, fire….
Kisses like fire,
Burn me up with fire,
I like what you’re doin’ now…
(The Pointer Sisters)
Svakog ljeta priča se ponavlja – vatrogasci s područja Liburnije, Rijeke i drugih dijelova Primorsko-goranske županije kreću u ispomoć dalmatinskim kolegama, jer na tom području bukte strašni požari. Ne želim reći da ne treba pomoći kolegama, naravno da je to moralna i profesionalna obaveza gasitelja vatre, nego da se (i) po tom pitanju vide velike razlike u uređenosti društva i javnih poslova na sjevernom i južnom dijelu hrvatskog jadrana.
Temperature su slične, vegetacija također, a i teren se ne razlikuje bitno, no iz godine u godinu ponavljaju se katastrofalni požari na jugu, dok se sjeverni dio s vatrom ipak bori puno rjeđe i puno efikasnije. Nije to stvar sreće, nego pripreme – ranog sustava dojavljivanja, visoke pripremljenosti vatrogasaca za akciju, rada na čišćenju terena u „kritičnim zonama“, dobro ustrojenog lanca od DVD-a do županijske zapovjedne razine…
Sve to pokazuje da uređene javne službe – od katastra i gruntovnice, preko porezne inspekcije do interventnih jedinica – čine naš život ne samo ugodnijim, već i kvalitetnijim.
– Skromnost
Požuri, jer autobus već trubi,
Ni časak ne čeka on, to znaš.
(skladao Ljubo Kuntarić)
Skromnost je vrlina, ali samo do određene mjere. Nakon toga postaje omča što sputava razvoj i napredak. Ako ne vrednujemo adekvatno svoje prednosti i samo im umanjujemo značaj, onda nas u ostvarivanju punog potencijala mogu preteći oni manje kvalitetni, ali više skloni „busanju u prsa“.
Zato, kad prepoznamo istinsku vrijednost – kao što je to bio, primjerice, Ljubo Kuntarić – onda se doista trebamo potruditi da je na dobar način i predstavimo. Propustili smo priliku s Dragom Gervaisom, čije ime nosi kulturni centar, a da u toj kulturnoj priči čakavskog barda nema ni u tragovima.
Zbog toga treba strahovati niti da ostavština maestra Kuntarića neće dobiti svoje zaslužene počasti – lijepo je da smo dali njegovo ime jednom stubištu na Voloskom, no tek ako to bude uvod u Dane Ljube Kuntarića, glazbeni muzej posvećen ovom skladatelju ili poticaj za revalorizaciju i ponovno otkrivanje njegovog golemog opusa, ponovo ćemo iznevjeriti jednog velikana i njegov neizmjerni kulturni utjecaj.
– Obećanja
Obećanja, obećanja što si davao mi
Tek onako, tek onako…
(Magazin)
Nogometni klub Opatija – ako u njemu ostane Ivor Weitzer – imat će ekipu za drugoligaške terene. Ono što će joj nedostajati za kvalitetni korak naprijed jest: drugoligaški teren. Godine lete, vrijeme curi, a sve se čini da će se novi stadion za opatijske nogometaše ponovo naći na spisku predizbornih obećanja…
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net