Tjedni retrovizor


Oh, tu ste… Cijenim vrijeme koje ste za čitanje ovog teksta izdvojili od proučavanja oskarovskih laureata, stoga neću dužiti dosadnim uvodima. U kategoriji najzanimljivijih događaja proteklog tjedna nominirani su…
– Krvavi sport
You gotta fight
For your right
To party!
(Beastie Boys)

Moram priznati da nikad do sad nisam imao prilike sjediti dovoljno blizu ringu da praktički možeš na vlastitoj koži osjetiti krv, znoj i suze boraca što se udaraju unutar ne pretjerano prostranog četverokuta omeđenog elastičnim konopcima – kao što sam to imao na prošlotjednom, 4. izdanju borilačkog spektakla Opatija Fight Night.
Dok je jedan dio moga racionalnog mozga odbijao prihvatiti činjenicu da dvoje po dvoje, u taj ring ulaze ljudi bez ikakvog razloga za svađu i udaraju se dok jedan ne ostane ležati, drugi ga je nadglasao urlajući ”udari ga, slomi ga, razbij ga”… I to se, čudnim načinom na koji već funkcioniraju jedijevske umne moći, i događalo – vidjelo se tijekom deset borbi izvrsnih poteza, aktraktivnih prodora, nezgodnih udaraca…
Opatija Fight Night primjer je dobro osmišljene manifestacije, koja se financira i iz gradskog proračuna, ali i suradnjom s lokalnim gospodarstvom (originalna fora bila je poklanjanje ulaznica kupcima artikala iz Mac Shopa), te jedne od onih koja bi mogla nositi opatijsku turističku ponudu u budućnosti – uz uvjet da se napravi još jedan korak više u toj zajedničkoj suradnji kako bi se osigurala njena ”opstojnost”.
– Dobra ruka
Tata kupi mi auto,
bicikl i romobil,
kupi mi medu i zeku,
kolica jugovinil…
(Zdenka Vučković i Ivo Robić)

Jedna poruka istaknula se na nedavnom skupu (grado)načelnika liburnijskog područja i ”riječkog prstena” – a ta je da je lokalna samouprava daleko bolji vlasnik i ”upravitelj” nekretninama nego državna uprava, stoga je odaslana poruka da će se gradonačelnici i načelnici zalagati i lobirati da se umjesto državnim agencijama, prava ”gospodarenja” nekretninama u javnom vlasništvu prepuste jedinicama lokalne samouprave u čijoj je ingerenciji područje na kojem se te nekretnine nalaze.
Takva je ideja u svakom slučaju logična, jer sasvim je sigurno da će zatvoreni i propali objekti lakše u funkciju staviti oni koji ih gledaju s prozora, nego oni udaljeni stotinama kilometara, kojima su ti objekti samo jedna brojka u nizu. Prepuštanjem upravljanja lokalnoj samoupravi izbjegle bi se brojne administrativne zavrzlame, presjekle brojne ”crvene vrpce”, omogućile nove investicije…
No, problem ipak postoji – lokalna samouprava nema novaca. Nema sredstava da pokrene odumrle ”biznise”, nema sredstava da osigura nove investicije pa čak i da ima zemljište u svome vlasništvu, nema načina da na kvalitetan način preuzme gospodarenje objektima. Jer jedno su već uređeni poslovni prostori – njih će lako eksploatirati i nacionalna i lokalna uprava, no što sa odavno propalim i zaboravljenim kompleksima?
Umjesto da se svi prostori prepuste lokalnoj samoupravi, možda je bolje rješenje slijediti primjer vojarne u Šapjanama od koje su primorsko-goranski vatrogasci napravili pravo malo čudo, pa u procesu decentralizacije krenuti još ”niže” i prostore prepuštati udrugama, mjesnim odborima, javnim trgovačkim društvima…
Jer ako će lakše na neki prostor paziti onaj tko ga vidi s prozora, još će brižljivije to činiti onaj tko ”u njemu živi”…
– Odricanje
Should five per cent appear too small
Be thankful I don’t take it all
‘Cause I’m the taxman, yeah I’m the taxman
(The Beatles)

Finile su maškare, Pust je šal va dim i stiglo je vrijeme korizme… Jeste li odlučili kakve ćete žrtve podnositi u sljedećem četverogodišnjem razdoblju? Ja osobno, uz malu pomoć Vlade, odlučio sam se odreći dva posto vrijednosti svakog proizvoda, u korist državne blagajne…
Davor Žic / Liburnija.net

Similar articles

Tjedni retrovizor

5 years ago

Tjedni retrovizor

10 years ago
error: Content is protected !!