Feljton: Društvene igre, Opatija i turizam – vol.1

liburnijanet_turnir_karte_volosko…Za Liburnija.net piše – Oleg Mandić…
…donosimo feljton o povijesti društvenih igara i njihovom utjecaju na opatijski turzima…
…danas pročitajte drugi tekst u seriji o pogledu na jedan fragment specifične društvene fenomenologije, koji govori o šahu i pojedinim kartaškim igrama…

Šah je poznat već gotovo 13 stoljeća. Toliko su, naime, stari zapisi iz kojih se razabire da je već tada ova igra bila znana u današnjem Iranu i Indiji. Manje je poznato, međutim, da i šah ima svoje prethodnike u igrama na ploči starim čak šest tisuća godina.

Rudolf Spielmann, njemački velemajstor (1883-1942)

Rudolf Spielmann, njemački velemajstor (1883-1942)


Naše spoznaje i saznanja ne dopiru tako daleko. Limitirani su na posljednjih sedam – osam desetljeća, što je s aspekta svrhovitosti ove rasprave sasvim dostatno.
Pretpostavljamo da se u Opatiji već tridesetih godina prošlog stoljeća šah igrao po kavanama, a vrlo je vjerojatno da je bilo i nekih pokušaja organiziranja šahovske igre. Samo tako možemo, naime, interpretirati činjenicu da je u to vrijeme održan International Gambitturnir, koji je u Opatiji okupio mnoge tada vrlo jake svjetske šahiste. Na pomalo već izbljedjeloj fotografiji koja je desetljećima ponosno krasila jedan od zidova Opatijskog šahovskog kluba, mogla su se iščitati imena Spielmann (München), Reti (Wien), Leonhardt (Hamburg), Szekely (Ungarn) i još njih desetero.
Poslije II. svjetskog rata u Opatiji dolazi do stanovitog organiziranog okupljanja šahista. Godine 1947., u dvorani pored Imperiala, koju su kasnije koristili slavni opatijski stolnotenisači, tada je bilo omladinsko sastajalište gdje se uz druženje igrao i šah, pa je logično da se upravo tamo i odigralo Prvo omladinsko prvenstvo Opatije u šahu.
Peter Rismondo, pobjednik Prvog omladinskog prvenstva Opatije u šahu 1947.

Peter Rismondo, pobjednik Prvog omladinskog prvenstva Opatije u šahu 1947.


Pobjednik je bio Peter Rismondo (kasnije emigrirao u Izrael, pa preko Irske dospio u Beč, gdje su mu tada živjeli roditelji: tata Piero je bio 1945 direktor Talijanske drame u Rijeci a majka strastvena igračica bridža).
Na spomenutom prvenstvu učestvovao sam i ja – pisac ovih redaka: nisam više siguran da li sam bio drugi ili treći. A koliko se sjećam, čini mi se da je na turniru igrao i dragi mi sugrađanin dr Duško Vrus.
Međutim taj je turnir za naše lokalne prilike još po nečemu značajan. Svoju je aktivnost na polju šaha tom prilikom inicirao i pokojni Vikario, kasniji lučonoša i uzdanica svih opatijskih šahista. Nešto kasnije osnovan je i opatijski ŠK “Zora” (1949. godine).
Godine 1953. organizira se međunarodni turnir visokog rejtinga na kome pobjeđuje velemajstor Aleksandar Matanović iz Beograda sa 13 bodova. Drugi je bio tadašnja šahovska nada Andrija Fuderer sa 12 bodova, a treći Braslav Rabar iz Zagreba sa 11. Dalje su se redom plasirali Unziker, Ivkov, Pirc, Udovčić, Bertok, Golombek i Nikolac. Turnir je bio ujedno i prvorazredni turistički događaj.
Aleksandar Matanović danas

Aleksandar Matanović danas


S vremenom se, međutim, šah i turizam sve više razilaze – onaj takmičarski se igra u “Zori”, a poneki stidljivi turisti-gosti mogu dobiti šahovske figure
i tablu za igru u kavanama Continental, Jadran i Imperijal. Poslije šezdesetih godina više ni to.
U razdoblju od 1970. do 1984. godine ŠK “Zora” organizira povremene međunarodne open turnire koji ubrzo gube popularnost, vjerojatno zbog niskih novčanih nagrada. Nakon tog razdoblja bilježimo još samo amaterska otvorena prvenstva Opatije, na kojima u prosjeku sudjeluje 30-50 igrača.
Tih je godina šahovsku Opatiju obilježila aktivnost ŠK “Zore” i ono što se oko nje i zaslugom entuziasta događalo. Posebno u Voloskom, Pobrima i Matuljima, te okupljanjem mladih u školama. Marijan Budiša jedan je od onih koji se trudio i u ratnim i poratnim vremenima da takmičarski šah u Opatiji ne izumre.
Zadnjih deset godina svjedoci smo zavidnog uzleta riječkog šaha. O opatijskom takmičarskom šahu sve se manje čuje. Da li upravo zbog toga?
Na internetskim stranicama Grada Opatije, među sportskim udrugama, evidentiran je “Šah klub Opatija” u Šenoinoj 3 i kontakt osoba Boris Golubović. Od vrlo skromnih proračunskih sredstava vrlo je vjerojatno da se čuda ne mogu očekivati. Ali na istoj stranici čitamo i da se u Štangerovoj 48 može naći “Šah klub Volosko” (Andrej Rubeša) o čijem se postojanju (aktivnosti), pod istim uvjetima, ipak ponešto čuje…
Utješno je međutim u svemu tome da se nakon rekonstrukcije, prije nekoliko godina, u kavani Imperial ponovno osposobio trakt za igru, gdje se opet, kao nekada, odigravaju ljuti bojevi za tablom, posebno između onih koji nemaju afiniteta za igranje šaha u klupskim okvirima. A za turizam, u što se zaklinjemo, to može samo dobro doći.
Liburnija.net: Buco, Dedo, Dada, Cigo, Đani i Edo - organizatori i finalisti turnira, u Brikuli i trešeti, u čast vološćanskim majstorima - Lesničaru, Markoviću, Pejotu, Vojotu, Pupotu i Blazetu...

Liburnija.net: Buco, Dedo, Dada, Cigo, Đani i Edo - organizatori i finalisti turnira, u Brikuli i trešeti, u čast vološćanskim majstorima - Lesničaru, Markoviću, Pejotu, Vojotu, Pupotu i Blazetu...


Druge igre. Igra dame nije nikad imala vidnije sljedbenike na našem području. Igra go bila je u modi sedamdesetih godina, ali osim jednog prvenstva hrvatske odigranog u hotelu Adriatic, drugih podataka ni tragova nema.
Ali zato, radi sveobuhvatnog sagledavanja problematike, koju smo si zacrtali, valja spomenuti jednu inicijativu ispočetka malobrojnih domaćih entuzijasta, koja je već u začetku imala pozitivnu značajku sprege sa turizmom. Riječ je o turnirima briškule i trešeta, koji su se više od jednog desetljeća održavali najčešće u pivnici nekadanjeg hotela Continental. Organizator im je bio, ne slučajno, “Lumber” klub, koji je nebrojeno puta pokazao svoju pozitivnu pokretačku ulogu u opatijskom turizmu. Osnovna je zamisao bila – izvucimo jednom godišnje brojne igrače briškule i trešeta iz oštarija i okupimo ih na jednom mjestu – bit će to prvorazredni spektakl.
Tako je i bilo. Od 1970. godine, kada se na turniru okupilo 92 igrača i 16 sudaca, turnir je održavan svake godine – do 1983. kada je bilo 116 igrača.
Hvalevrijedna se međutim inicijativa ugasila sama od sebe, kao što je i počela. Očito su izostali dodatne zamisli i porivi koji bi ukomponirali i ovaj mali segment u opći image opatijskog turizma.
Trešete u Poljanama na susretu branitelja i antifašista - Županija (Komadina-Kamenar) protiv Opatije (Dujmić-O'Brian)

Trešete u Poljanama na susretu branitelja i antifašista - Županija (Komadina-Kamenar) protiv Opatije (Dujmić-O'Brian)


Od svega toga ostali su danas tragovi u aktivnostima javnih i onih drugih udruga, koje svoja druženja “ukrašavaju” upravo natjecanjima u briškuli i trešeti. Tako Zajednica talijana, Udruge iz ratova (antifašisti i branitelji), te aktivne grupe iz Voloskog.
Na koncu ne mogu a da ne zabilježim grupu entuzijasta koji su se punih 20 godina, gotovo svakodnevno, sastajali u lokalima vološćanske luke – pod kraj kod “Ivke” – da bi uz brojne kibice crpili sve ono lijepo što preferans može pružiti.
Vezane vijesti:
Feljton: Društvene igre, Opatija i turizam

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net