Tjedni retrovizor

Stvar je ozbiljna, i nemamo vremena za gubljenje na uvodima…

– Pingu

Lunjo,
moj stari kofer,
opet miriše
na putovanja…
(Đorđe Balašević)

Da se kojim slučajem liburnijska udruga za zaštitu životinja ”Lunjo i Maza” bavi pingvinima umjesto psima i mačkama, idealna ilustracija za tekst o njihovoj ponovnoj (prisilnoj) selidbi bio bi Pingu, animirani pingvin koji je uvijek prikazivan s naramkom na ramenu, ustrajan u svojoj želji da napusti roditeljski iglu i istražuje svijet.

No, ”Lunjo i Maza” ne brinu o pingvinima, a niti nemaju želju istraživanja svijeta, ali nakon što su ostali bez ikakvog prostora za rad, pitanje je hoćeli uopće moći brinuti i o psima i mačkama…

– Prah će tek postati…

Kada budem prah i pepeo,
Znat ću da sam zalud živio.
(Toni Cetinski)

…za otprilike dva tjedna. A do tada, Pust sa svojega pala budnim okom nadgleda sve događaje, čekajući (ne)pravedno i kratko suđenje. A ovog je tjedna imao što i za vidjeti, jer se u njegovo ime pedaliralo, nosilo mića i vela zvonca, pa i ”patroliralo” Opatijom u raznim ”uniformama”.

Da je svaki tjedan ovako bogat, malo bi nam bila usporedba s Monte Carlom po razvijenosti turizma…

– Zaposlen jezik

Idle hands are
the devil’s playground!
(Izreka)

Zaposlili su mladi SDP-ovci jezik, ali im je, čini se, um ostao nezaposlen. Jer jedna je stvar svoditi problem nezaposlenosti koji je (u čitavoj Hrvatskoj, kao i u ovim krajevima) eskalirao zadnjih godina uništivši brojne sudbine, na politička prepucavanja, a sasvim je druga činiti to tako nemušto. Prva stvar je za svaku osudu, bez obzira s koje strane političkog spektra dolazila, jer jedine riječi koje bi političari trebali kazati nakon spomena pojma ”nezaposlenost” jest ”evo mog prijedloga kako je ublažiti”. Druga stvar je za osudu s podsmjehom, jer tkogod je instruirao članove Foruma mladih SDP-a da trebaju ”stati pred lavinu”, krivo im je savjetovao.

Prvo, glupo je otvoriti temu koja ti nikako ne može koristiti – najbolji rezultat koji možeš postići jest da te smatraju neosjetljivim na ljudske patnje (”znam da ste nezaposleni, ali, zamislite koliko bi vam gore bilo da nema nas i naših ideja”), najgori jest da se pokažeš kao nesposoban, skrenuvši pozornost na činjenicu da si ti koji ističeš neki problem, zapravo u poziciji da ga riješiš, a usprkos tome je eskalirao…

Drugo, još je gluplje činiti to argumentima koji se lako obaraju – em nisi u ništa boljoj poziciji nego tvoji susjedi (prosjek je podjednak), em su akcije koje spominješ kao ”intervencije” većinom pokrenute prije tvoga vremena…

Treće, najgluplje je pokazati svoju indiferentnost prema problemu nepoznavanjem njegove definicije – nezaposlenost se ne računa u odnosu na ukupan broj stanovništva, nego na radno sposobnu populaciju.

A u Opatiji dominira upravo ona nesposobna za rad, koja najčešće završava u politici…

Davor Žic / Liburnija.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net