Tjedni retrovizor

Pogodite o čemu pišemo u današnjem Tjednom retrovizoru?

Dat ću vam „hint“ – o temama o kojima smo pisali i prošlog tjedna…

– Ludilo

Insane in the membrane!
Insane in the brain!
(Cypress Hill)

Kažu da je definicija ludila raditi uvijek jednaku stvar, a očekivati različite rezultate. Iako se često tvrdi da je autor Einstein, to vjerojatno nije točno, a izreka je na različitim mjestima atribuirana različitim povijesnim ličnostima. To samo potvrđuje da ne trebate vjerovati svemu što pročitate na internetu.

No, čija god bila, izreka zgodno ilustrira temu koja se ponovo i ponovo pojavljuje svakog ljeta – gužve zbog dostave. Uvijek se javlja isti pokušaj rješenja – prijetnje i kazne – a, šokantno apsolutno nikome, rezultat je uvijek isti: nikakav.

Kamioni i dalje zakrčuju cestu prema mulu i oko tržnice, dostava se i dalje obavlja, vozači grintaju i trube, ali reda – nema pa nema. Moguće je da je jedini razlog ovih prijetnji pokušaj punjenja gradskog proračuna kaznama ili davanje osjećaja veće vrijednosti komunalnim i prometnim redarima, no zašto se mjere koje (empirijski je dokazano) neće donijeti nikakve rezultate uvijek tako pompozno najavljuju, nikad me neće prestati čuditi.

A zašto kazne nemaju nikakav učinak? Vrlo jednostavno, zato što ovakav način dostave, kakav vjerojatno ne odgovara nikome (sumnjam da su dostavljači sretni što moraju kamione parkirati nasred ceste i trpiti trube i psovke), zasad nema alternativu. Dakle, prije kazni i prijetnji trebalo bi se angažirati oko stvaranja uvjeta za normalno odvijanje prometa u vrijeme dostave: recimo, omogućiti više mjesta rezerviranih posebno za dostavu ili osigurati kvalitetnije pristupe trgovinama, lokalima i hotelima. Uostalom, ako par kamiona i kombija parkiranih u različito vrijeme može stvoriti gužve, kakav bi se tek kolaps dogodio da se svi doista pridržavaju gradske odluke pa odluče robu istovarivati u isto vrijeme?

– Ležanje

If I lay here,
If I just lay here,
Would you lie with me and just forget the world?
(Snow Patrol)

Koncesije na plažama predstavljaju prilično aktualnu temu posljednjih dana, ne samo kod nas, već u cijeloj zemlji.

Stoga nije loše pohvaliti gradsku vlast (barem onaj parlamentarni dio) koji se odlučio uloviti u koštac s tim problemom i informirati građane o njihovim pravima, kao i potaknuti investitore na razmišljanje o njihovim obvezama.

A ako mene pitate, rješenje na često njurganje građana o prevelikom broju ležaljki koje dominiraju čitavim plažama vrlo je jednostavno – s obzirom da vas nitko ne može potjerati s plaže ako ste pristojni i ne galamite, povedite nekoliko svojih prijatelja na plažu i rasprostrite ručnike točno pored onih ležaljki na kojima leži netko od „visokovrijednih“ plažnih posjetitelja. Ponovite to nekoliko dana zaredom i siguran sam da će vam osigurati komadić plaže, očišćen od ležaljki, samo za vas.

– Ležaljke

Oooh, something to talk about.
Yeah, something to talk about.
(Badly Drawn Boy)

Evo, konačno smo i to dočekali – plažu pod koncesijom, a bez ijedne ležaljke na njoj. Pitam se oko čega će sad grintati ti nezadovoljni domoroci?

Davor Žic / PodUčkun.net

error: Content is protected !!