Tjedni retrovizor
Još jeda kišni ponedjeljak, još tri teme iz prošlog tjedna vrijedne podsjećanja…
– Roba
I wanna fold clothes for you,
I wanna make you feel good…
(J. Cole)
Veselim se doznati što se, prema važećim hrvatskim zakonskim propisima i gradskim pravilnicima, smatra „poznatom robnom markom“. Doduše, ipak je manji problem ako se traži poznata robna marka, a puno veći ako se traži – poznati zakupac prostora…
– Manje djece, više vrtića
Where do we go now?
No, no, no, no, no, no
Sweet child,
Sweet child of mine….
(Guns ‘n’ Roses)
Nekako mi se dvije vijesti čine povezanima – Opatija je u posljednje četiri godine izgubila 10 posto stanovništva, ima manje djece nego ikada, ali ipak gradi novi vrtić s dvostruko većim kapacitetom. Isto tako, sama najava zatvaranja dječjih igrališta dovoljna je da napravi kaos na društvenim mrežama, iako ispada da na svako od gradskih igrališta koje trenutačno postoje u prosjeku dolazi tek desetak djece koja žive u Opatiji.
Dječja igrališta tu su tek, možda, simbol odnosa gradskih vlasti prema ključnom segmentu svog stanovništva – onome na kojemu „svijet ostaje“. Što može Grad napraviti za njih? Pa, Gradsko vijeće zasad je imalo dobar početak s nizom pozitivnih mjera – od besplatnog vrtića za drugo dijete u obitelji preko viših naknada za novorođenčad do subvencija za osnovnoškolce i srednjoškolce. No, zasad se to čini kao nabacane pojedinačne mjere, a ne kao dio realne i cjelovite politike posvećene revitalizaciji stanovništva.
Naime, demografska politika ne odnosi se samo na cijenu vrtića i uređenost dječjih igrališta, ona znači i prostor za stanovanje (ne nužno investicije u stanogradnju kakve predlažu SDP-ovci, iako je i to mjera koja može pomoći), poštenu plaću za kvalitetan život (što znači da bi Grad Opatija trebao reagirati na sumnje u šikaniranje radnika barem u onim firmama čiji su vlasnici ili suvlasnici), dobro i sigurno prometno rješenje, dovoljno aktivnosti za mlade (gdje se okupljaju djeca od 12, 15 iili 17 godina?), pametnu prostorno-plansku politiku koja će omogućiti širenje lokalnog stanovništva umjesto apartmanizacije i skupe prodaje „mrtvih“ kvadrata.
Nažalost, pametne i osmišljene cjelovite političke mjere ne zvuče dobro na predizbornim plakatima, stoga je bolje spremiti se za još jednu rundu populizma. I nastavak iseljavanja…
– Dvije pozitivne muhe
Senor, as you know I was a fisherman.
And how full the nets came in,
We hauled them up by hand…
(Joan Baez)
Bolje da umre selo, nego običaji. A selo, kao što vidimo iz prethodne teme, već umire ubrzano, stoga se valja držati tradicije i ostaviti nešto prostora za pozitivne vijesti. Ovog puta, titulu pozitivki mjeseca zaslužile su liburnijske sportske ribolovke koje su se okrunile svjetskim srebrom. Vrijedi također spomenuti i temu koja se zove „dvije muhe jednim udarcem“ – naime, obnova hotela Imperial pokrenula je i obnovu hotela Paris.
Davor Žic / PodUčkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net