Tjedni retrovizor
Evo nas u prvom (n)ovogodišnjem retrovizoru, svježi od dugih blagdanskih noći i siti od sarmi i francuske salate. Božićno-novogodišnje vrijeme je gotovo, no prije povratka u „normalu“ slijedi nam još i kratko, ali eksplozivno „peto godišnje doba“.
Evo što se događalo u protekloj sedmici…
– oPUSTi se i uživaj…
Opusti se i uživaj,
Nemoj da nam sada kvariš doživljaj…
(Tutti Frutti)
Taj kratki tjedan između Nove godine i Tri kralja, tijekom kojeg se najčešće ne događa isuviše toga vrijednog spomena, uvijek me nekako „uspava“, uljuljka u svoje „limbičko“ postojanje između blagdanskog raspašoja i stvarnog života i ostavi potpuno nespremnog za početak Pusta koji se na horizontu pojavljuje iznenada, kao grom iz vedra neba ili žestoka oluja usred bonace.
Tjedan dana ništavila tako iznenada prijeđe u ludilo užurbane aktivnosti kako bi se „zazvonilo“ u ponoć 6. siječnja u Žejanama, „uhvatilo“ Tri kralja u njihovom điru Frlanijom ili Kastvom, svjedočilo podizanju Pusta u Mošćenicama, Žejanama i Munama…
A to je tek početak, jer kad zazvoni Antonjski rog za desetak dana, pusno ludilo prelit će se iz te nekolicine „oaza“ na čitavo liburnijsko područje i obuzeti sve „pusne ljude“ posebnim, neopisivim duhom. U takvoj situaciji, čak i ako ne gajite preveliko uzbuđenje prema „slobodi duha“ dobivenoj preuzimanjem „svježeg identiteta“ i „polkanjem“ uz koji dec črnega previše, nemojte se protiv njega previše boriti. Ako se opustite, puno će vam ljepše proći ovih mjesec dana kratkog, ali dinamitnog Pusta.
– Svjetla
You don’t have to worry
Long as I can see the light…
(Creedence Clearwater Revival Band)
Svjetla u hotelu Paris ponovo gore. Iako je otvorenje kazina u nekadašnjoj „kući duhova“ na glavnoj opatijskoj ulici izazvala oprečne reakcije, pri čemu jedni govore „sve je bolje od zatvorenih vrata“, a drugi smatraju da se radi o nagrđenju opatijske vizure, dok se treći s nostalgijom prisjećaju slavne kavane koja je djelovala u tom prostoru, pa i uzrokovalo ozbiljne i dugotrajne rasprave na našoj Facebook stranici, a osobno smatram da su sva ta različita mišljenja ispravna.
)
Prije svega, nostalgija ne samo da je privlačna disciplina ljudskog uma, već i umjetnička forma još od Prousta i njegovih „madeleine kolačića“. No, poteškoća s nostalgijom jest što objekt sjećanja nikad nećemo moći reproducirati, jer je prekriven gomilom nataloženih iskustava i emocija koje se više ne mogu „usidriti“ uz neko stvarno mjesto, već plutaju u limbu između stvarnosti i snoviđenja, kao baloni u Pennywiseovu podrumu.
Drugo je pitanje odgovara li djelatnost kockarnice prilično atraktivnoj poziciji u gradu. No, odgovor na to pitanje ne mogu biti osobne simpatije bilo koga prema bilo kojem poslu, već isključivi argument ovdje može biti – novac. Ako ovaj kazino na ovoj lokaciji privuče dovoljan broj ljudi da uspješno posluje iz dana u dan i iz mjeseca u mjesec, onda je pitanje o njegovoj „prikladnosti“ sasvim suvišno. Naravno, ne mogu se ekonomski argumenti primijeniti na svako pitanje, no u ovom slučaju jednostavno nemamo drugog „objektivnog metra“ kojim bismo to mogli izmjeriti.
A, u konačnici, doista je sve bolje od zatvorenih vrata.
– Radna brigada
I need a dollar dollar,
A dollar is what I need…
(Aloe Black)
Šokantno velik broj prijava stigao je na nedavni natječaj Opatije 21 za 19 radnih mjesta vezanih uglavnom za poslove povezane s novom ulogom ove gradske tvrtke koja bi uskoro trebala preuzeti upravljanje javnim parkirališnim sustavom.
Nevjerojatno zvuči da je u vrijeme kad se govori da je tržište rada naklonjenije onima koji traže posao nego onima koji traže radnike i u koje mnogi natječaji propadaju zbog premalog interesa, svoju prijavu poslalo čak 580 ljudi, odnosno u prosjeku oko 30 kandidata po radnom mjestu.
Što je točno potaknulo takav interes, ne isplati se nagađati, no sigurnost posla i stabilnost mjesečnih primanja vrlo vjerojatno kotiraju pri vrhu liste. Očito, bez obzira na nelagodu poslodavaca uzrokovanu pomanjkanjem radne snage na tržištu, radnici se još uvijek ne osjećaju kao „kraljevi“ tog sustava, koji mogu svoje znanje i iskustvo uvijek iznova davati „najboljem ponuditelju“, već im onaj „socijalistički ideal“ sigurnosti do penzije i dalje zvuči kao „obećana zemlja“.
Davor Žic / PodUčkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net