Tjedni retrovizor

admin 6 years ago Kolumna , Retrovizor

Još jedan tjedan, još tri teme…

– Vjerodostojnost
Mi smo bili vrijedni dok su drugi pričali,
Radili i noću dok su oni sanjali,
Jer ništa neće doći samo od sna
Samo teškim radom onog koji zna…
(Jacques Houdek)

Bez obzira na to što su (davno) govorili Aristotel i (nešto manje davno) Webber, politiku tek naivniji danas čvrsto povezuju s etikom ili je doživljavaju kao (viši) poziv, već se nekako u javnosti uvriježilo mišljenje da je političko djelovanje na suprotnom polu od moralnog, odnosno da ga sami političari doživljavaju ne kao cilj sam po sebi – sudjelovanje u donošenju odluka na dobrobit zajednice – već kao sredstvo za ostvarivanje drugih, osobnijih ciljeva.

Pa ipak, iako se politika često povezuje s jednim drugim, jednako starim zanatom, a primjeri moralnih i prosudbenih poskliznuća političara česti su poput pornografije na internetu – dakle, toliko česti da malotko na njih reagira šokirano ili iznenađeno – ponekad se ipak dogodi neobična reakcija javnosti na neke političke nedosljednosti i „dvostruke igre“.

Upravo to dogodilo se ovog tjedna Marku Ćoriću i opatijskom HDZ-u koji su nakon reakcija na društvenim mrežama na reagiranje o „potlačenosti“ vijećničke manjine – koju uz njegovu stranku čini i Nezavisna lista Ive Dujmića – od strane većinskog kluba svrstani u sam zapećak lokalne političke scene.

Naime, uz par komentatora koji su doslovno „pokopali“ Ćorića i njegove argumente – čak i u situaciji kad je bio više u pravu nego inače, jer doista postoji podzastupljenost kandidata vijećničke manjine u tijelima Gradskog vijeća – teško je vjerovati da će se pojaviti neka tema o kojoj će prvak lokalne desnice moći imati relevantno mišljenje koje će se s ozbiljnošću uzeti u javnosti. Nakon petnaestak godina bavljenja politikom i četiri godine participacije u gradskoj vlasti, sponzaja da te nitko više ne doživljava ozbiljno mora da je vrlo poražavajuća. Što je najgore od svega, nije ona izazvana nekom „urođenom antipatijom“ prema desnoj opciji u ovim krajevima, koja doista postoji, ali koja ipak cijeni i kvalitetnu agumentaciju sa suprotne strane spektra – bilo je istaknutih članova HDZ-a koji su bili ugledni članovi ovog društva, prihvaćeni zbog njihovog moralnog i intelektualnog značaja, a nikako osuđivani zbog političkih stavova koji nisu odgovarali većini.

Marko Ćorić nije među njima, a trenutak njegova političkog rasapa može se odrediti s popriličnom preciznošću – to je bio trenutak u kojem je urlao na publiku s pozornice predizbornog sučeljavanja tvrdeći da će im „uzeti“ Ulicu maršala Tita. No, taj trenutak nekako bi se možda i zaboravio da nije Ćorić u međuvremenu svrstao svoju stranku uz bok onome koga su najviše kritizirali – Ivi Dujmiću, koji je kao SDP-ov gradonačelnik bio često na meti Ćorićevih vijećničkih istupa i tiskovnih konferencija.

Iako će predsjednik HDZ-a Opatije, kao što je to više puta dosad učinio, zanijekati da je njegova stranka pružila aktivnu podršku Dujmiću u srazu drugog kruga s Fernandom Kiriginom, demantiraju ga brojni članovi kojima su na mobitel stizale poruke o tome da valja izaći na birališta i glasati za neovisnog kandidata i koji se to nisu libili napisati javno u prepisci nakon objave priopćenja. Štoviše, Ćorića demantira i vlastito ponašanje, jer se od ozbiljnog kritičara vlasti pretvorio u njenog srčanog zagovornika i zaštitnika, dovoljno je samo pročitati transkritpe sjednica Vijeća u ovom i prošlom mandatu te usporediti Ćorićev diskurs.

A „svjedočanstva“ članova HDZ-a koji su dobivali pozive da glasaju za Dujmića, kao zgodan bumerang, potaknula je upravo Ćorićeva objava o „nefer“ odnosu vijećničke većine prema HDZ-u, uz logično protupitanje – ako smo se već svrstali uz Dujmića, zašto od njega ne tražimo udio u nadzornim odborima i vijećničkim „kvotama“.

No, u svemu tome jedino nije jasno zbog čega Ćorić nije otvoreno stao iza svojih postupaka i javno svrstao HDZ uz Dujmića, kao što se Akcija mladih ili Nikica Pažin svrstao uz Fernanda Kirigina. Ne bi mu nitko mogao prigovoriti da je rekao da ne može podržati kandidata SDP-a i koalicijskih partnera i da želi iskoristiti priliku u kojoj će HDZ vratiti na vlast u Opatiji. I tada ne bi morao djelovati u „ilegali“, nijekati „opće znanje“ i boriti se s vjetrenjačama u situaciji kada svaka njegova riječ pada u živo blato javne osude.

A ovako… Ovako nam jedino ostaje pretpostaviti da se radi o motivima s početka priče.

– Lopovi
Hajde, dođi mi, djevojko, djevojčice.
I ukradi mi sve…
(Indira Radić i Alen Islamović)

Inovativne metode ovog puta ne dolaze iz Švedske, nego – s Tošine.

– Šećer u sredini
Baila, baila morena.
Bajo de esta luna llena,
Under the moonlight…
(Zucchero)

I za kraj jedna dobra vijest – Zucchero se vraća na Ljetnu pozornicu! Možda nije osobito originalan odabir za veliki ljetni koncert, jer radi se o „mitskom“ izvođaču koji se spominje u svakoj kritici nedovoljne ambicioznosti Festivala Opatija, ipak taj „populistički“ izbor pokazuje želju da se osluhne glas javnosti i želja ljudi da se i gradska kulturna ustanova atraktivnijim programima uključi u turističku prezentaciju grada i privlačenja posjetitelja.

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net