Tjedni retrovizor

Već po starom pravilu, malo kudimo, malo kritiziramo, malo hvalimo, malo analiziramo…

Sve to u tri teme koje su obilježile prošli tjedan.

– Cajtnot
And let’s try to negotiate.
C’mon, let’s try to negotiate.
Let’s try to negotiate…
(The Beastie Boys)

Javna nabava sve više postaje „močvarom“ u kojoj ne postoji čvrsto tlo na koje bi se mogli osloniti oni što je provode – zakonska rješenja su nedorečena, a središnje tijelo zaduženo za njihovo tumačenje, Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave u velikoj većini slučajeva ide u korist žalitelja. Osim toga, apsurdno je da njihovo prethodno mišljenje ne može biti argument u postupku, odnosno da Komisija može po žalbi donijeti rješenje suprotno svojem ranijem stavu.

Takva situacija sve više dovodi do paralize u čitavom sektoru, osobito kad se radi o velikim postupcima, pa više nema niti jednog kapitalnog projekta koji nije opterećen žalbama i tužbama. Najbolji primjer za to je Pelješki most, čiji je početak već nekoliko puta odgađan zbog proceduralnih razloga.

Dakle, situacija s javnom nabavom u Hrvatskoj prilično je kompleksna, a naručitelji vrlo često tu izvuku „deblji kraj“. Sve to može donekle objasniti probleme u kojima se našla gradska tvrtka Opatija 21 prilikom nabavke parkirnih automata, ali teško da može poslužiti kao opravdanje za vlastite greške.

Prije svega, činjenica je da se Opatija već gotovo deset godina priprema za „oduzimanje“ koncesije naplate parkinga „privatniku“ i njeno prepuštanje gradskoj tvrtki. Čini se kao sasvim dovoljno vremena, no ipak su se nekako uspjeli stjerati u „cajtnot“ i maksimalno zakomplicirati cijelu stvar iako je cijelo vrijeme postojalo „džoker“ rješenje – preuzimanje postojeće opreme koje je odgovaralo i Gradu Opatiji zbog čim jednostavnijeg „prijenosa ovlasti“, i tvrtki Opatija 21 zbog manje početne investicije, i Liburnija parkingu jer, realno, što će im ti aparati? Tjerati inat i izgubiti pola milijuna kuna zbog propuštene prilike za prodaju aparata, uz stvaranje dodatnih troškova njihove demontaže i preseljenja nije nešto što bi si dopustio racionalan poslovni čovjek, a Vlado Leoni tijekom proteklih deset godina bavljenja parkingom u Opatiji upravo je takav dojam ostavio.

No, loši odnosi između Grada Opatije i Liburnija parkinga odveli su stvar u krive vode, a nešto veća umješnost pregovaranja vjerojatno bi dovela do rješenja i bez raspisivanja pa poništavanja natječaja koji je sada tvrtku Opatija 21 stavio u praktički bezizlaznu situaciju.

Jer, nakon rješenja Državne komisije Opatija 21 ima dva rješenja. Prvo je ono koje će, logično, i odabrati, a to znači ponovo poništiti natječaj uz bolje obrazloženje i nadati se da će komisija uvažiti argumente. No, pitanje je kako će dokazati da su nakon raspisivanja natječaja nastale okolnosti koje nisu bile poznate prije njegovog raspisivanja, ako se već godinama zna da će Liburnija parking ostati bez koncesije, a parkirališta preuzeti gradska tvrtka. Drugo je ono izrazito nepovoljno – provesti natječaj do kraja i kupiti nove uređaje. Ono što je sigurno jest da niti jedno od ta dva rješenja neće biti konačno, jer se kod svakog mogu očekivati nove žalbe i nove komplikacije…

– Ljudi
Tonight, we are young,
So let’s set the world on fire
We can burn brighter
Than the sun…
(Fun.)

U proteklih šest mjeseci Opatija je uvela niz poticajnih mjera koje nećemo sad ponovo nabrajati jer svi oni koji trebaju znati za njih, dosad su to sasvim sigurno saznali. Prošlog tjedna predstavljena je nova inicijativa Akcije mladih koja cilja na oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa (ne naknade kao što su neki čitatelji pogrešno shvatili) osobe do 45 godina starosti koje barem 20 godina žive u Opatiji.

Mjera je to koja je na dobrom tragu, ali nedovoljno ambiciozna. Naime, treba realno sagledati demografsku sliku Opatije i shvatiti da je trenutak u kojem se moglo (koliko-toliko uspješno) boriti protiv depopulacije već prošao. Ono što sada treba – uz mjere za „preživjele“ Opatijce – jest raditi na poticanju useljavanja, privlačenja novih ljudi (ili „starih“ koji su iz grada odselili), stvaranju poticajne i dinamične sredine u kojoj će se stanovnici drugih dijelova Hrvatske (i Europe, zašto ne) poželjeti trajno naseliti.

Sadašnje (i najavljene) mjere ciljaju na „postojeće“ Opatijce, koji u gradu žive barem 5, 10 ili 20 godina. To je dobra poruka za politički slogan, no nedovoljno široka baza za demografski oporavak.

– Izvrsnost
Too many people take second best,
Well, I won’t take anything less.
It’s got to be, yeah, perfect…
(Fairground Attraction)

Treća, tradicionalno pozitivna tema u fokusu ima Milenij hotele koji su uistinu zaslužili nagradu za poslovnu izvrsnost.

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net