Tjedni retrovizor

Tri nova komentara na stare teme za dobar početak tjedna.

– Sustav
Ja sam svoju sreću
Našao u smeću…
(Riblja čorba)

Sustav gospodarenja otpada, odnosno uvođenje korjenitih promjena koje će od 1. svibnja zahvatiti građane Liburnije jedna je od onih tipičnih stvari koje se rade „na hrvatski način“.

A taj način je da svatko tko se pojavi na vlasti prekriži ono prijašnje i kreće iznova. Posljedica toga jest da imamo centralni dio sustava – ŽCGO Marišćina – koji radi na posve drugačijim principima od lokalnih komunalnih društava. Naime, centar Marišćina ima vlastito postrojenje za odvajanje otpada i zapravo mu je u cilju dobiti „kombinirani“ otpad u kojem su pomiješane različite vrste otpada. S druge strane, ostatak sustava postavljen je tako da taj „kombinirani“ otpad svede na minimum – prvo se odvaja krupni otpad na reciklažnim dvorištima, a zatim se na kućnom pragu dijeli onaj korisni od nekorisnog.

Naravno, iz perspektive komunalnih društava takva logika je jasna – eventualnom prodajom korisnog otpada sekundarnim prerađivačima mogu nešto i zaraditi ili barem ostati na nuli, a trošak odlaganja tone otpada na Marišćinu je 470 kuna. Stoga je u cilju komunalnih društava da tog predanog otpada bude čim manje kako bi plaćali što manje „skupo odlaganje“. S druge strane, s tom cijenom Marišćina teško može pokrivati troškove ako joj se smanjuje volumen predanog otpada – njen ključni „proizvod“, gorivo iz otpada nemaju kome prodati, pa plaćaju cementarama da ga preuzmu.

I takav sustav ipak predstavlja „kvantni skok“ u odnosu na dosadašnji koji se svodio na princip – „baci sve u istu rupu pa pokrij zemljom“, no ekološki iskorak prati i ekonomski trošak, koji bi bio puno manji u kvalitetnije posloženom sustavu. Ovako, treba se nadati da ekonomski iskorak neće pratiti ekološki trošak – odnosno, da otpad umjesto na reciklažnim dvorištima ili Marišćini neće završiti u prvoj grabi.

– Pripreme
And I’m left behind
As seasons roll on by…
(Chris Cornell)

Medveja je ozbiljno krenula u sezonu – s proljetnim čišćenjem i proljetnim rasprodajma.

– Kino
Obeć’o si kino
A parkiraš u šumu.
„Samo mala desnu
Da pogledam gumu“…
(Adelisa)

Lovranska kulturna priča doista može biti udžbenički primjer kako se s malom potrošnjom i pažljivim gospodarenjem može stvoriti mnogo toga. Posljednja potvrda ove tvrdnje dolazi iz općinskog trgovačkog društva Stubica – osim što su uspjeli planirane troškove izgradnje kina smanjiti za čak 50 posto, nastavili su upravljanje tim kinom voditi bez troška za općinski proračun.

Davor Žic / PodUčkun.net

#wpdevar_comment_3 span,#wpdevar_comment_3 iframe{width:100% !important;}

Similar articles

Tjedni retrovizor

3 years ago

Tjedni retrovizor

6 years ago
error: Content is protected !!