Tjedni retrovizor

Teksta je puno, stoga nije uputno gubiti vrijeme na uvode.

Samo hrabro naprijed!

– 5icija
But we’re trash, you and me,
We’re the litter on the breeze….

(Suede)

Koliko su već puta skupljali potpise na Tošini, ona brojka „pet“ iz riječi „peticija“ čini se daleko preniskom. Možda je vrijeme da ju nazovu, ne znam, dvanaesticijom. Značajan posao bio bi pobrojati kojim su se sve izgradnjama mještani ovog naselja protivili, od vrtića preko policije do reciklažnog dvorišta. Štoviše, potpisivanje peticije postalo je toliko ustaljena aktivnost da bi je trebalo uvrstiti u tjedni raspored događanja u Mjesnom odboru Tošina – ponedjeljkom u 18 sati tečaj šivanja, srijedom potpisivanje aktualne peticije od 16 do 19 sati, petkom društvene igre s početkom u 17 sati.

No, šalu na stranu, Grad Opatija s ovom najnovijom pobunom mještana ima ozbiljan problem, čak i veći nego u situaciji s vrtićem ili policijom. Jer ako su „gradski oci“ odustali od lokacije na Punta kolovi zbog nekoliko mještana koji su podignuli glas, kako mogu opravdati da to isto „uvaljuju“ Tošini koja je prikupila preko 200 potpisa protivljenja? Tim više što su odustajanje od Punta kolove obrazložili riječima da „neće na silu graditi nešto čemu se mještani protive“.

Osim ako stanovnici Tošine nisu građani drugog reda u odnosu na stanovnike Punta kolove, trebali bi se primijeniti isti kriteriji. Jer argumenti koji se sada spominju bili su potpuno isti i u prvotnom slučaju – reciklažno dvorište ne smrdi, nije neuredno, nema onih najproblematičnijih vrsta otpada – no isti su i razlozi odustajanja: stav mještana da se ne radi o prikladnoj lokaciji za takvu izgradnju.

Populizam, očito, dolazi uz visok račun. Kad se trebalo graditi na Punta kolovi, bili su gotovi i projekti i ishođene dozvole. Nakon toga izgubljene su godine u preinakama UPU-a kako bi se reciklažno dvorište moglo smjestiti na novu lokaciju. I sada opet isti problem. A cijelo vrijeme prijete ozbiljne kazne zbog nepridržavanja zakonskih propisa koji kažu da svaka jedinica lokalne samouprave na svom području mora izgraditi reciklažno dvorište.

Uobičajana politička igra gradonačelnika Ive Dujmića da svoj scenski nastup prilagođava publici pa u različitim prilikama ima i različite stavove, ovisno o tome tko ga sluša, ovog puta teško će proći. Izbor je zeznut – odustati od reciklažnog dvorišta na Tošini i riskirati kazne ili odmahnuti rukom na protivljenje mještana Tošine i dokazati im da su u njegovim očima građani drugog reda.

 

– Podvojena ličnost
I want all you mothafuckers out there to know
That I have a split personality…

(Dr. Dre)

Udruženje obrtnika proslavilo je ovog vikenda pola stoljeća nedjelovanja. Pardon, djelovanja. Barem tako kažu. Uspješno su prebrodili sve ekonomske nedaće, sve sinusoidne reakcije gospodarstva, skoro kao da se financiraju iz obaveznog harača nametnutog svima koji su imali nesreću odabrati vlastiti obrt kao oblik pristupanja tržištu.

No, od izvještaja sa završne priredbe u Gervaisu („ča ni bilo lepo? Ma baš je bilo lepo“) zanimljivija je vijest koju su objavila službena glasila Grada Opatije poput gradskih stranica i Novog lista, da je zamjenik gradonačelnika Emil Priskić primio delegaciju čelnika Udruženja obrtnika Opatija. Zanimljiva utoliko što, sasvim slučajno, osoba istog imena i frizure kao zamjenik gradonačelnika figurira za zamjenika predsjednika Udruženja obrtnika.

Nemoguće da se radi o istoj osobi, jer valjda bi u tom slučaju zamjenik predsjednika UO Opatija pokušao utjecati na štetne odluke koje Grad Opatija donosi za obrtnike. A, onda, možda ipak i jest ista osoba, jer sličnosti je ipak previše da bi bile slučajne.

Nisam pratio uživo taj susret velikana, samo da si ne pokvarim sliku koja je stvorena u mojoj glavi, koja se ugrubo bazira na sceni iz trilogije Gospodar prstenova u kojoj Smeagol i Golum, zarobljeni u istom tijelu, pregovaraju oko toga treba li pojesti hobite i uzeti im prsten.

U toj mojoj viziji gradski službenik predstavlja delegaciju obrtnika i delegaciju Grada Opatije jedne drugima – „Gospodine Emile Priskiću, zamjeniče gradonačelnika, upoznajte gospodina Emila Priskića, zamjenika predsjednika Udruženja obrtnika Opatija“. A ovaj bi, ako je šeretski raspoložen, mogao kazati, „e, znam ja za njega, to je onaj što se nije htio kandidirati za funkciju, ali je nakon dugih nagovora kolega obrtnika koji su ga molili za pomoć, ipak popustio i volonterski se prihvatio važne odgovornosti. Treba to pohvaliti, ja jako podržavam volontiranje“.

Mora da je teško tako pomiriti različite aspekte svoje osobnosti, osobito kad su u međusobnom konfliktu. No, ako iz ovoga svega zaključite da je Emil Priskić dvolična osoba, ipak ste otišli predaleko s tim zaključkom.

 

– Ozbiljnost
I know you ain’t gonna wait forever.
I know that it’s gonna take more effort.
You ain’t gotta tell me what I gotta do to prove it to you, I know…
Baby, take me serious…

(Russ)

Veliko veselje priuštilo mi je čitanje objave gradonačelnika Dujmića o situaciji s izgradnjom Doma zdravlja u Opatiji. Ne samo zato što je njome potvrđen značaj teme o kojoj ste mogli čitati samo na ovim stranicama, već i zbog jedne rečenice koja je u njoj stajala.

A ona kaže da je „neprihvatljivo obvezivanje Grada Opatije da za preuizmanje obveze izda bjanko zadužnice“. Naime, poznat je Dujmićev stav da dvije ozbiljne institucije – primjerice, Grad Opatija i Zajednica Talijana – međusobno izvršenje obaveza ne mogu uvjetovati metodama garancije uobičajenima u gospodarstvu.

I sada – šok. Ili Dujmićev stav, koji je doveo do rupe od 11 milijuna kuna u gradskom proračunu nije univerzalno prihvatljiv, ili Županija ne smatra Grad Opatiju ozbiljnom institucijom. Ili – možda oboje.

 

Similar articles

Tjedni retrovizor

3 years ago

Tjedni retrovizor

8 years ago

Tjedni retrovizor

9 years ago
error: Content is protected !!