Tjedni retrovizor

Prve dvije priče imaju zajedničku temu – pokazuju da nam država „ne štima“ od najniže do najviše razine vlasti. Ali treća je zato super!

Evo što smo odabrali u ovom Tjednom retrovizoru…

Šerif

‘Cos you’re the Sheriff,
Yeah you’re the Sheriff,
Well you’re the Sheriff…
(Oliver Onions)

Ah, mjesni odbori… Najniža razina lokalne samouprave ovog je tjedna ponovo bila u fokusu i to „na dva kraja“. S jedne strane, četiri lovranska mjesna odbora dobila su svoje nove sazive, a izlaznost na izbore pokazuje koliko je građanima do toga stalo. Oko devedeset posto Lovranca apsolutno nije briga za mjesne odbore, uz časnu iznimku Medveje gdje je ovo pitanje u nedjelju bilo prilično važna tema. Dio problema, svakako, jest u nejasnim razinama ovlasti i odgovornosti mjesnih odbora – realno, oni bi trebali biti „oči i uši“ gradske vlasti na terenu, posvetiti se prvenstveno komunalnim temama, ali i biti kohezivni faktor za lokalnu zajednicu. Koliko mjesnih odbora – ne u Lovranu, nego na čitavoj Liburniji – ispunjava tu svrhu, ostavljam svakome na procjenu.

Naravno, postoji i kontraargument – a to je onaj da uz sredstva koja mjesni odbori dobivaju ne mogu napraviti puno toga. I taj bi argument bio valjan, da se ne događa da mnogi mjesni odbori, primjerice u Opatiji, niti ne znaju na što bi potrošili i ta skromna sredstva koja dobivaju, a kamoli da imaju ikakvu ideju koja bi unaprijedila životni standard svojih susjeda. Pa ako već ne znaju što bi radili, a nemaju niti ovlasti raditi bog zna što ako ne žele biti stalno dostupna spona između sjedišta grada i svog „terena“, zašto se onda kandidiraju?

Pa, mnogi vjerojatno žele biti – šerif. A ako se očajni propusti događaju na razini lokalne samouprave u kojoj postoje dobro plaćene, profesionalne stručne službe (šifra koncesijska odobrenja), može li nas čuditi onda razina kaosa u radu mjesnih odbora?

 

Kapitulacija

But I must go on
The frontiers are my prison…
(Leonard Cohen)

Pitanje migranata već godinama dijeli javnost na dvije struje, uglavnom prema ideološkom sustavu u kojem su s jedne strane liberali, a s druge konzervativci. Previše je to kompleksna tema da bi je se sagledavalo binarno (s jedne strane su argumetni o jasnim pozitivnim učincima migranata na ekonomiju imigrantskih država, a s druge strane uništenje koje često ostaje za njima na „migrantskoj ruti), no vjerojatno se i jedni i drugi mogu složiti oko jednoga – nevoljkost ili nemogućnost države da kontrolira „migrantsku krizu“ njen je veliki poraz.

Ako do kraja ogolimo situaciju, Hrvatska je svoju teško stečenu suverenost izgubila od grupice golorukih, očajnih ljudi u bijegu od teške životne sudbine. Moćan državni aparat nije u mogućnosti zaštititi svoje granice niti imovinu građana od iznemoglih bjegunaca, pa bi najbolje bilo da kapituliraju i više niti ne glume da se trude išta učiniti.

Ova situacija pokazala je, zapravo, nedostatnosti metoda desnih populista, koji ne dozvoljavaju da se problem s migrantima rješava „milom“, a ne mogu ga riješiti niti „silom“, već samo mogu pogoršati situaciju. A to bi trebalo biti i poruka onima koji traže da se šalje vojska na granice – volonteri humanitarnih organizacija bit će puno efikasniji u obrani državnog teritorija.

 

Baklje

Your sports team will soon suffer swift defeat,
That theory’s backed up by empirical evidence…
(Weird Al Yankovic)

Ovako se dočekuju uspješni sportaši! Bravo za rukometašice RK Liburnija – Opatija i njihove roditelje!

Similar articles

Tjedni retrovizor

6 years ago

Tjedni retrovizor

2 years ago

Tjedni retrovizor

7 years ago
error: Content is protected !!