Tjedni retrovizor
Prije svega, jedna uvodna napomena – krenete li pisati, ma išta što vrijedi staviti na papir, nemojte to raditi uz novi album Nicka Cavea „Ghosteen“, jer omamljujuća i uzvišena ljepota boli utisnuta u note i stihove oduzet će vam sposobnost racionalnog mišljenja.
Ovi tekstovi značajno bi drugačije izgledali da su pisani, recimo, uz Boba Marleyja ili Willieja Nelsona, no tu smo gdje smo i što je tu je i tako dalje. (Vidite li što sam mislio u prvom pasusu?)
Prvi radni ponedjeljak u listopadu ni po čemu se ne razlikuje od posljednjeg radnog ponedjeljka u rujnu, osim po tri nove teme koje su stigle u Tjedni retrovizor…
– Kraj ere
And everyone has a heart and it’s calling for something,
And we’re all so sick and tired of seeing things as they are…
(Nick Cave & The Bad Seeds)
Završena je jedna era u Opatiji, ona u kojoj je Darko Ostoja bio „alfa i beta“ (SN Holding, skužit će oni koji prate) Liburnia Riviera Hotela. Kompanija, a i čitava destinacija koja je neodvojiva od svog hotelskog giganta, sada okreće novu stranicu, no pitanje je što će na njoj biti napisano. Cijena od 4.761 kune prilično je dobar pokazatelj stanja u kojoj je Ostojin „excel menadžment“ ostavio kompaniju – da, bitno je veća nego na burzi, no jedini razlog zbog kojeg se ovom dionicom na burzi trgovalo (s obzirom na prilično „zatvorenu“ vlasničku strukturu) jest očekivanje dobre isplate u trrenutku prodaje. S druge strane, manja je od optimističnih procjena vlasnika udjela, ali kad se zbroji već neki ostvareni „plus“ od prodaje cavtatskog dijela LRH, za lokalnu samoupravu ukupna vrijednost i nije daleka od onih oko 6.000 kuna po dionici za koje su mali dioničari tužili Opatiju i susjede.
Pitanje jest – što će biti dalje? Je li ova vrijednost kompanije plafon koji može postići? Jer, bila bi to tragična vijest: LRH definitivno ima potencijala za postizanje daleko veće valuacije, no to će uvelike ovisiti o sposobnosti novog menadžmenta. Ovaj dosadašnji svoju je priču gradio na „kratke staze“ – minimalna ulaganja u „štuk i pituru“ koja su trebala zamaskirati prilično loše stanje objekata, potpuni izostanak brige o edukaciji i usavršavanju kadrova, loši odnosi s lokalnom zajednicom, kako gradskom upravom, tako i stanovnicima…
Ako nova uprava otkloni ove boljke prethodne, nema razloga da cijena dionice ne poraste kroz nekoliko godina. Ukoliko se dogodi suprotno, 4.761 kuna činit će se kao dobitak na lotu za one koji sada propuste „trenutak isplate“.
– Probir
And we all rose from our wonder,
We would never admit defeat.
And we leaned out of the window
As the rain fell on the street….
(Nick Cave & The Bad Seeds)
Ovog vikenda odvija se prvi test odnosa snaga lokalnih političkih opcija pred lokalne izbore za godinu i pol dana – izbori za mjesne odbore u Opatiji. Već i sama objava lista pokazala je da su dvije stvari jasne i prije nego što se u nedjelju navečer objave rezultati izbora – prva je da će IDS neminovno nastaviti svoj pad, a druga da će neizbježno (s obzirom na njihov broj) dobre rezultate nezavisnih lista ekipa oko Ive Dujmića prikazati kao svoj veliki uspjeh, neovisno o tome što otprilike polovica listi nema veze s njihovom politikom ili je nastala s ciljem da joj se izravno suprotstavi.
Što se ostalog tiče, morat ćemo pričekati još tjedan dana. Iako zbog male izlaznosti izbori za mjesne odbore nisu osobito vjeran pokazatelj stvarnog stanja, mogu dati dobru indikaciju stanja: na ove izbore izlaze oni najzagriženiji glasači, koji su često presudni za stvaranje općeg političkog mišljenja u svom okruženju, čak i ako nisu „stranački vojnici“.
I, što ćemo onda otkriti? Pa, otkrit ćemo hoće li se „novi igrač“, dosad neformalna Kvarnerska inicijativa pokazati tim traženim „trećim putem“ između aktualnog gradonačelnika i njemu opozicijske većine u Vijeću, otkrit ćemo kakav je rejting SDP-a među strankama Koalicije za bolju Opatiju i hoće li uspjeti povratiti dominantnu poziciju koju su poljuljali rezultati na prošlim lokalnim izborima, a otkrit ćemo i kakav je stav lokalnog stanovništva prema politici Ive Dujmića, koji osobno nije prisutan na listama, ali jest „duhom“.
– Slatka gorka nota
We have lived a long time here in the forest,
We lie beneath the heaps of leaves…
(Nick Cave & The Bad Seeds)
Uobičajeno je, nekako, postalo da ova posljednja tema bude pozitivna, da ne završite čitanje teksta uz „gorku notu“. A ovotjedni posljednji unos istovremenima i „gorku notu“, ali i onu slatku kao lovranski marun – radi se o novom lovranskom pivu od maruna, najboljoj gastronomskoj inovaciji u posljednjih desetak godina koju sam čuo i probao te sastojku koji bi mogao otvoriti novo poglavlje u ponešto već jednoličnoj priči o tradiciji Marunade…
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net