Devet bisera opatijskih kruna: HOYOS

hotel_trigalv11Za Liburnija.net piše: Jan Bernd Urban
Složeni putovi nasljednih pravila i interesa dinastije Habsburg prisilili su Nadvojvodu Ferdinanda (1503. – 1564.) da 1518. napusti rodnu Španjolsku prepuštajući je starijem bratu Karlu. Pri odlasku u matičnu habsburšku zemlju; Austriju nabreklu dodacima stečenim više ženidbama no mačem, Ferdinand je uz sitniš za troškove putovanja i ponešto gotovine za lakši početak u novoj sredini poveo sa sobom i neke od svojih prijatelja Španjolaca koje je bolje razumio i kojima je više vjerovao no tamo nekim Nijemcima, Česima, Mađarima ili Hrvatima čijim je kraljem postao tek neku godinu kasnije – 1527. godine.

Grb obitelji Hoyos

Grb obitelji Hoyos


Među njima osobito se isticao Juan de Hoyos ( 1480.-1561.), plemić čija je utjecajna obitelj prozvana po mjestu El Hoyo de Pinares, u provinciji Avila u Kastilji. Od Juana iz Kastilje do Jurja iz Opatije bio je dug put. Na tom dugom putu u povijesnim zabilješkama spominju su se mnogi likovi od kojih bi poneki talentirani turistički vodič svojim znatiželjnim turistima mogao ispričati istinitu priču, gotovo bajkovita sadržaja. Pri tome bi bilo najbolje stvoriti gužvu pred gotovo kultnim opatijskim kafićem Tik-tak i uz povremeno buljenje u pravcu zgrade koju večina Opatijaca zove posve negrofovski: Borovo, poslušati o… Juanu de Hoyosu koji se po dolasku iz Španjolske smjestio nedaleko Beča u iznajmljenom, a ubrzo otkupljenom dvorcu Stixenstein u kome je dio obitelji riješio svoj stambene probleme za idućih 390 godina.
Dvorac su Hoyosevi još uvijek smatrali svojim kad je Georg, po domaće zvani Jure, grof Hoyos stajao otprilike na mjestu kasnijeg Tik-tak-a i posmatrao svoju novo-kupljenu nekretninu: neuglednu katnicu, ali vrlo otmjene adrese: Abbazia/Opatija, Reichstraβe/Maršala Tita, 54/84. Kako grof ne stanuje neuglednoj katnici vrlo brzo, bez stanki radi sezone, rekonstrukcijom je nastala elegantna vila koje se ni Camilla grofica Erdödy, majka Georga grofa Hoyosa, po kojoj je vila prozvana nije trebala stidjeti. Tek kasnijim dogradnjama i prigradnjama vila je postala ovakovom kakovu poznajemo kao ″Borovo″. Prizemlje od kvalitetnog klesanog kamena i niz lučnih prozora Seidelovskog tipa na prvom katu jasno svjedoče da vila Camilla nije bila predviđena za prodavaonicu cipela. No, vratimo se našem turističkom vodiču…
Sinovi Juana de Hoyosa nastavili su očevu odanu službu kući Habsburg. Stariji Anton krenuo je crkvenim stazama i 1540. sjeo na biskupsku stolicu biskupije Gurk. Mlađi, Juan promjenio je ime u, okolini primjerenije, Hans i usput se iz španjolskog caballero-a prometnuo u barona von Stixensteina. Njegova hrabrost iskazana pred nadirućim turskim četama, kao i bistrina uma pretočena u funkciju kraljevskog savjetnika bila je u tim promjenama dakako od koristi. Od baruna su pripadnici starije grane baruna Hoyos postali grofovima 1628, a mlađa grana iste obitelji primila je tu čast 1674. U Austriji je 1430. godine osnovan viteški red Zlatnog runa. Na čelu tog viteškog reda je glava dinastije Habsburg u ulozi Velikog meštra. Biti uveden u taj viteški red značilo je, ali i danas znači postići najviše moguće priznanje koje su Habsburgovci mogli dodjeliti. Obitelj Hoyos je četverostruki nosilac tog odličja: Johann-Ernst, mlađi ( 1779.-1849. ) bio je prvi odličnik; 1889. to postaje Ernst Carl, 1957. Rudolf, a kao zadnji u tom izvanrednom nizu 1978. Hans. Ovoj posljednjoj dvojici taj veliki orden stavio je oko vrata Otto von Habsburg, sin posljednjeg Habsburgovca na prijestolju, na koga su Opatijci ponosni jer je on počasni građanin našega Grada.
Vila Hoyos - Abbazia/Opatija, Reichstraβe/Maršala Tita, 54/84

Vila Hoyos - Abbazia/Opatija, Reichstraβe/Maršala Tita, 54/84


Uvijek znatiželjnim turistima, bilo bi sigurno interesantno saznati da je rođak tog Jureta ili Georga u čiju nekadašnju vilu upravo upiru poglede, prvi ugledao tragičnu scenu u Mayerlingu s ubijenom barunicom Vetsera i ubojicom i samoubojicom prijestolonasljednikom Rudolfom von Habsburg. Kao intimni prijatelj bio je tamo te kobne noći i razvalivši vrata od sobe otkrio misteriju nejavljanja prijestolonaljednika za odlazak u planirani lov. Druge znatiželjnike bi vjerojatno više impresioniralo da je drugi rođak, Alexander grof Hoyos (1876. – 1937. ) istinski autor teksta Ultimatuma Srbiji čije nepoštivanje je bilo uzeto kao razlog za početak I. Svjetskog rata. Na njemačke turiste veći utisak ostavlja činjenica da su grofovi Hoyos dvostruki zetovi u obitelji Otta Von Bismarck-a, željeznog kancelara i oca velike Njemačke. Oni koje više impresioniraju nekretnine vjerojatno bi bili zadovoljni spoznajom da su u današnjem vlasništvu obitelji grofova Hoyos dvorci Horn, Rosenburg, i Gutenstein svaki s okućnicom koja površinom ponešto nadmašuje ona uobičajena opatijska 3m koju po slovu zakona priznaje gradska vlast. Jedna od tri velebne palače Hoyos u Beču, koja je još uvijek u obiteljskom vlasništvu nalazi se, kako i pristoji u: Hoyosgasse!
Naš Miljenko Smokvina, koji za razliku od mnogih, mnogo pozvanijih, zadivljujućim entuzijazmom uporno ukazuje na vrijednost industrijskih postrojenja kao naše kulturne baštine mogao bi ispričati fascinantnu priču o povijesti riječkog torpeda. Naša starija generacija Opatijaca dobro znade priču o kasnijem ″Aleksandru Rankoviću″ i još kasnijem ″Torpedu″, a mi Opatijci tek bi tu dodali: ″Sve je to bilo od našega Jureta, grofa ki je bival va Borove″. Pri tome bi SDP-ovskoj Rijeci već zbog ljubavi po stranačkoj liniji prepustili da se pohvale s Edgarom, Alexandrom, Gabrielom, Balthasarom, Alice, Cajetanom i Mariom sve odreda grofovskom djecom iz obitelji Hoyos kojima je u rodnom listu upisano ime naše Rijeke, kao mjesto rođenja. Mi Opatijci biti ćemo sasvim zadovoljni s našim Juretom i vilom Borovo, turistički vodiči će odahnuti da je priči došao kraj, a samo ja ću ostati u ljutnji što mi šef za raspoloživi prostor na Liburnija.net-u ne dozvoljava više od dvije kartice teksta, pa sam bio prisiljen toliko toga o Opatijcu Juretu Grofu Hoyosu i njegovoj obitelji izostaviti.
Uvodni tekst Jana Bernda Urbana, Devet bisera opatijskih kruna, možete pročitati na ovom linku.

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net