Boje mora Linde Žiganto-Juraković u Galeriji Cisterna

Ilustracija

Izložba se otvara u subotu 31. kolovoza u 19.30 sati “ u Kući kulture “Betty”.

Mošćenička Draga – Boje mora/I colori del mare, naziv je samostalne izložbe Linde Žiganto-Juraković koja će biti otvorena u subotu 31. kolovoza u 19.30 sati u Galerija “Cisterna“ u Kući kulture “Betty”.

„Boje Kvarnera su plava i zelena. Zelena se spušta s Učke i sljubljuje s morem, Opatijskom rivijerom, Liburnijom. Mi smo Primorci, zastava naše slobode je zeleno-plava. Ova obala priziva duh prošlih vremena, snagu valova Kvarnera i liburnskih lađa, buru koja obalom bijesni, jugo što odnosi, maestral koji miluje. Tu živimo, stvaramo umjetnost, bojimo stvarnost, netko perom, glazbom, kistom.

Ima nas jer energija pod Učkom rađa kreativce. Pod Učkom se rodila i Linda Žiganto - Juraković i ponijela slikarsko umijeće u Istru, Kvarner spremila u srcu. Sada mu se vraća. Vraća se iskonu, tu gdje stala je sada nastavlja. Jedra su joj puna vjetra, energija se obnavlja, Kvarner je dočekao otvorenih ruku... Mošćenice, Draga, Volosko domovi su njenih povrataka. Vratila se raju.“

„Hvala ti za vedute, nukleuse, valove, brda i proplanke, jedra, maske i karnevale, grote i žale, bonace i nevere, rive i lanterne, pučine i otoke, horizonte i prostranstva, Istru i Kvarner, za modro kristalno more i dašak Učke gore, hvala ti. Lijepi su tvoji snovi. Slikaj ih i dalje.

Linda, vraćaš se u M. Dragu nakon tri godine da nas podsjetiš da Mediteran i dalje kuca u tvom srcu, da plava boja mora dominira, da se ništa bitno nije promijenilo osim prolaznosti vremena. Motivi su ti slični, namazi snažniji, boje intenzivnije, a tvoja ruka slobodnija, sigurnija, spontana, ekspresivna. Neka ove slike ispune domove stanovnika Kvarnera kojem se pomalo, oprezno i duboko osjećajno vraćaš“, kazao je Riccardo Staraj.

Organizator izložbe je Comunità degli Italiani di Draga di Moschiena/ Zajednica Talijana Mošćeničke Drage, a izložba ostaje otvorena do 20. rujna.

O umjetnici

Linda Žiganto-Juraković rođena je 13. srpnja 1971. godine u Rijeci gdje je pohađala srednju školu i Filozofski fakultet na kojem i diplomira kao profesor pedagogije. Djetinjstvo je provela u pitoresknom gradiću Volosko i često dolazila s nonićem u Mošćenice. Već kao dijete zavoljela je sve gromače i more Liburnije i Kvarnera. Od 1996 seli se u Poreč gdje živi i stvara u svojoj Galeriji “Rocco” koja nosi naziv po njezinom sinu. Akademske godine 2004/05. upisuje poslijediplomski znanstveni studij, smjer menadžment na Ekonomskom fakultetu u Osijeku gdje magistrira 2006., a 2008/09. upisuje i izvandoktorski znanstveni studij na Ekonomskom fakultetu u Osijeku gdje i doktorira 2011. godine na temu „Upravljanje resursima ruralnog prostora Istre“.

Paralelno sa svojim akademskim radom, slikala je i izlagala svoje radove u zemlji i inozemstvu, grupno i individualno. Donatorica je brojnih humanitarnih akcija i organizator likovnih radionica. Čitav njezin slikarski opus prožet je motivima Liburnije i Kvarnera te Istre. Njezini motivi uvijek su se vezali uz more; barke, lavande, masline, gromače, i druge prirodne ljepote ovoga kraja.

Autorica je proputovala mnoge Europske, svjetske destinacije gdje je službeno predstavljala kroz svoja znanstvena i stručna postignuća svoju zemlju. Međutim, iza svakog službenog putovanja, sve se više veselila povratku u svoju zemlju s godinama shvaćajući da svjetske ljepote i destinacije ne mogu zamijeniti našu buru, naše more, naše ljude i naš mentalitet. U tom duhu odgajala je i svoga sina, danas već odraslog i samostalnog mladog čovjeka. Svoj čakavski izričaj nikad nije zaboravila, već ga prenosi na mlađe generacije kao jedna od organizatora tradicionalnih pučkih fešti. Još kao srednjoškolka i kasnije kao studentica, organizirala je poetske večeri gdje je prezentirala i svoje poetske radove. Njezina lirika prožeta je socijalnom tematikom ljudi njezinog kraja i osobnim osjećajem kojim doživljava stanje u primorskom miljeu.

Danas, kao osoba sa širokim iskustvom života i znanja, svoje spoznaje prenosi na mlađe generacije, posebno kao mentorica na više od 100 diplomskih radova studenata.

Kako je stvaranje uglavnom “svijet tišine”, autorica je odlučila svoje slikarske radove u ovoj zrelijoj fazi pokloniti isključivo tradiciji i svom izvornom nasljeđu po majci i ocu, a to je Liburnija.

Follow @PodUckun