Sonja Moldovantseva: mlada umjetnica iz Opatije koja sanja o modnom dizajnu

Sonja Moldovantseva okupana jarkim svjetlom opatijskih boja

Mlada umjetnica Sonja Moldovantseva iz Ičića osvaja prva mjesta na likovnim natječajima, stvara stripove i murale te sanja o studiju modnog dizajna u Milanu ili Parizu.

Opatija - Sonja Moldovantseva je, doselivši se s roditeljima iz daleke nam Rusije, već skoro četiri godine naša ponosna sugrađanka. Upravo je krenula u treći razred Prve riječke hrvatske gimnazije, a iza nje su već dvije godine uzastopnog sudjelovanja na godišnjem natječaju za najbolje likovne i literarne radove djece osnovnih i srednjih škola na zadanu temu koje raspisuje Društvo SFera. Oba njezina sudjelovanja okrunjena su prvim mjestom.

– Osim što na ovaj način izražavam sebe i pokazujem kako mogu napraviti nešto važno, pobjeda na ovom natječaju ima i dodanu vrijednost zbog dobivanja certifikata koji mi omogućuje izravan upis na sveučilišni smjer vizualne umjetnosti – kaže Sonja koja je od samih početaka bavljenja likovnom umjetnošću pokazivala zanimanje za animaciju i strip. U Rusiji je strip na neki način bio podcijenjen, no sada je to postala prava kultura.

– Kada dobijem temu natjecanja, krenem na posao te odmah počnem razmišljati izvan okvira i napišem pjesmu da bih je zatim počela ilustrirati. Natječaj propisuje limit od osam stranica stripa što me malo frustrira, ali moram se uklopiti želim li sudjelovati, makar to značilo i žrtvovanje dijela moga teksta. Glavno da ne izgubim ideju vodilju!

Sonja planira pristupiti i sljedećoj „Sferici“, ali i sudjelovati na nekim drugim natječajima („Morina kutija“), te tako dodatno povećati mogućnost upisa na željeni studij.

– Planiram upisati likovnu akademiju, a najviše me zanimaju moda i interijeri. Moj je san da se upišem na modni dizajn u Milanu ili Parizu, premda ne bih imala ništa protiv niti ostanka u Hrvatskoj. Malo me brine uloga koju u svemu tome preuzima umjetna inteligencija, što ću svakako uzeti u obzir kod upisivanja. Smatram da sam stvorena da stvaram lijepe stvari koje imaju svoju važnost i uporabu, te mogu pomoći ljudima učiniti život ljepšim.

Kako je Sonja ipak još uvijek u gimnaziji, s radošću ističe da su svi učitelji puni razumijevanja i pružaju joj punu podršku. Posebno apostrofira školsku knjižničarku koja ju je nagovorila da oslika cijeli jedan zid u školskoj knjižnici, što je s užitkom i učinila. Učitelji, naglašava Sonja, uspijevaju postići da učenička strast i ono što učenici vole raditi na najbolji mogući način rade za njih same. A kako je sve počelo?

– Sve je počelo – oduvijek! Već moja prva sjećanja vezana su za crtanje i likovno izražavanje. Mama je to odmah primijetila i pokušala me od samog početka školovanja usmjeriti u tome pravcu, ali prilikom upisa sam nepromišljeno izjavila da mi je od crtanja draži nogomet. To mi je bila životna pogreška jer sam tada u Moskvi mogla vrlo rano početi razvijati svoje mogućnosti. Likovno me izražavanje ipak sve više počelo progoniti, tako da sam sada već podaleko dogurala i više nikad neću napraviti istu grešku.

Sonjin prvi mural u knjižnici Prve riječke hrvatske gimnazije

U Opatiju je Sonja došla iz Rusije krajem 2022. godine. U prvo se vrijeme zatvorila u sebe i ni sa kime nije pričala osim sa svojim roditeljima. Bila je jako osamljena i počela intenzivno crtati.

– Znala sam crtati i po osam sati dnevno, te sam u konačnici shvatila da je upravo to moje pravo poslanje. Crtanje mi je pomoglo da se izvučem iz noćne more u kojoj sam se našla i shvatim da sam došla u jedno prekrasno mjesto gdje je lijepo živjeti. Hrvatska je za mene zemlja novih mogućnosti, a ja sam ta koja treba pokazati da mogu biti potrebna i od pomoći. Počela sam uspostavljati kontakte i pričati s lokalnim stanovništvom, te postala ravnopravnim članom zajednice u kojoj živim. Naučila sam jezik, pronašla prijatelje, počela pomagati novopridošlim Ukrajincima i Rusima. Shvatila sam koliko je važno pristupiti ljudima i otvoriti se.

Sonja obožava kako Opatiju, tako i Ičiće gdje stanuje. Ovo ju je okruženje nadahnulo i za snimanje svog prvog kratkog filma koji se bavi uvijek aktualnom temom vršnjačkog nasilja.

– Ovoj se temi uvijek rado vraćam, možda i zato što sam se kao mlađa bojala stati u obranu slabijih, no sada mi je jasno da nema isprike za takvo ponašanje i svim mu se snagama treba suprotstaviti. To je poruka koju želim i trebam prenijeti svima, a u ovom okruženju to će mi biti još lakše. Opatija je prekrasna! Hodajući njezinim uličicama zamišljam kako bih ih nacrtala. Imam i projekt. Naslikala sam osam slika ljudi u različitim situacijama, a sada bih ih voljela smjestiti u opatijsku scenografiju. Opatija me nadahnjuje; tu se osjećam kao u nekoj knjizi. Sve pršti lijepim i jarkim bojama, što Opatiju čini još ljepšom i poželjnijom za život – baš onakav kakav bi svi trebali imati pravo živjeti.

Piše: Aleksandar Vodopija / List Opatija
Foto: Nikola Turina (portret); osobna arhiva (mural)

Follow @PodUckun