Vrijeme koje dolazi Ane Požar Piplice u Galeriji Laurus

„Ovaj put koristim starinsku odjeću i plahte u kojima je proteklo vrijeme ostavilo svoj otisak, a naknadno utopljeni u vosak oni postaju artefakti koji govore o vremenu koje dolazi“, kaže umjetnica o svojoj izložbi.

Lovran – „Izložbom Vrijeme koje dolazi u Galeriji Laurus, predstavljam najnoviju seriju radova u vosku, započetu još 1999. godine. Ovaj put koristim starinsku odjeću i plahte u kojima je proteklo vrijeme ostavilo svoj otisak, a naknadno utopljeni u vosak oni postaju artefakti koji govore o vremenu koje dolazi.“

Tako Ana Požar Piplica najavljuje Vrijeme koje dolazi, svoju izložbu čije je otvorenje u četvrtak, 29. kolovoza u 20 sati Galerija Laurus Lovran, Trg Slobode 14.

„Ana Požar Piplica u suptilnoj maniri, negdje na nekim začudnim obalama gdje se voštani satovi otapaju, ostavlja ono predmetno vremenu da se ga rastali. Freske probija korijenje i vlaga, vosak se grebe i savija, prostore proždire šuma. Svojom događajnosti radikalno ne ukida, ali istiskuje, sve predmetno na uštrb vremena. U vremenu je vrijeme samo. Takva događajnost nije bljesak trenutka, eksces ili krik, već dugotrajnost procesa, sporost sušenja i sagorijevanja. Za nju jednostavno treba vremena. I tu ulazimo u opis njezinog umjetničkog stvaranja kao ne isključivo čina pojedinca i njegova nadahnuća. Stvaranje prebacuje u prostor kojemu je posrednica koja ukazuje na već postojeće oko nas. Pretače iz jedne posude u drugu. Događaj u vosak, vosak u riječi. Njezini radovi će možda i pokušati na nešto upozoriti, na nešto potaknuti, ili promijeniti. Ali duboko u sebi znaju da je sve gotovo, i ono što je bilo i ono što ima biti. Upravo sada je jedino vječna izmjena, da iz već ranijeg stvorimo novo. Ana Požar Piplica zna i sama da smo ovdje samo kratkotrajni tuđinci i da je bilo koje pitanje koje čvrsto postavimo izlišno jer odgovora nema. Pa tako ni ono: Mogu li ostati? Jer zna da ne može. Barem ne ovakva kakva je sada“, piše Josip Klaić.

Izložba ostaje otvorena do 21. rujna.

O umjetnici

Ana Požar Piplica rođena je 1968. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine. Bavi se različitim vidovima umjetnosti: slikarstvom, instalacijama, fotografijom i videom. Sudjeluje na nizu grupnih i samostalnih izložbi od 1993 godine. 2002. godine osniva Umjetničku radionicu ”Šarena jezera”. Radionica u svom radu poseže za metodama suradnje s drugim umjetnicima i autorima. Na primjer, u videoradu Ima li razloga za slavlje? koji je ostvaren u suradnji s Art radionicom Lazareti u okviru programa Istočno od Kraja poziva Borisa Cvjetanovića kao umjetnika i Marija Kopića kao filozofa za suradnike na filmu. Glavni akter filma Domjenak u muzeju suvremene umjetnosti je hotel Pelegrin koji je pred rušenjem. Na domjenak su tako simbolički pozvani arhitekti, kustosi i umjetnici. Bez obzira na medije u kojima radi umjetnica koristi dubrovački i konavoski ambijent (Šumske ulice 2004., Kratka priča, 2010.; Ima li razloga za slavlje, 2012; Domjenak u muzeju suvremene umjetnosti, 2018; Mali ritual, 2020) te tako kroz visoko estetizirani pristup sagledava metamorfoze prostora onda kad se čovjek udalji. Kao restaurator zidnih oslika, radom na kulturnom nasljeđu uviđa njegovu slojevitost i potencijal, ali i fragilnost koju samo umjetnički akt najbolje prezentira.

Follow @PodUckun